Bessel [bε'səl], Friedrich Wilhelm, njemački astronom i matematičar (Minden, 22. VII. 1784 – Königsberg, danas Kalinjingrad, 17. III. 1846). Nije imao visoko obrazovanje, ali je zbog velikog doprinosa astronomiji bio počasni doktor Sveučilišta u Göttingenu 1811. Radio je u zvjezdarnici Lilienthal pokraj Bremena (1806–10), od 1810. do smrti bio je profesor na Sveučilištu u Königsbergu i prvi ravnatelj Zvjezdarnice u tom gradu.
Vrlo je precizno zabilježio koordinate 50 000 zvijezda. S pomoću heliometra izveo je prvo točno mjerenje udaljenosti zvijezde metodom godišnje paralakse (1838). Izmjerio je da paralaksa zvijezde 61 Labuda (61 Cygni) iznosi 0,314 kutnih sekundi i izračunao njezinu udaljenost na 10,4 svjetlosne godine (suvremeni je rezultat mjerenja 11,41 svjetlosnu godinu). Istraživao je komete, izrađivao kataloge zvijezda. Uočio je male nepravilnosti u putanji Urana i zaključio da su one uzrokovane tada nepoznatim planetom. Uočio je gibanje zvijezda Siriusa i Prokiona koje bi se moglo objasniti tada nevidljivim pratiocima. Djela: Istraživanja prividne i stvarne putanje velikoga kometa koji se pojavio 1807 (Untersuchungen über die scheinbare und wahre Bahn des im Jahre 1807 erschienenen grossen Kometen, 1810), Astronomska promatranja na Kraljevskoj sveučilišnoj zvjezdarnici u Königsbergu (Astronomische Beobachtungen auf der Königlichen Universitäts-Sternwarte zu Königsberg, I–XXI, 1815–44), Istraživanja o duljini jednostavnog sekundnog njihala (Untersuchungen über die Länge des einfachen Secundenpendels, 1828), Regiomontanske tablice (Tabulae Regiomontanae, 1830), Pokusi o Zemljinu privlačenju tijela od različitih tvari (Versuche über die Kraft mit welcher die Erde Körper von verschiedener Beschaffenheit anzieht, 1832).
Bio je član Berlinske akademije znanosti (od 1812), francuske Akademije znanosti (od 1816), Kraljevske švedske akademije znanosti (od 1823), Royal Society (od 1825). Po njem su nazvani krater na Mjesecu (Bessel) i planetoid (1552 Bessel).
Besselove funkcije matematičke su funkcije koje je prvi definirao Daniel Bernoulli, a Bessel ih je, rješavajući problem zapisa položaja planeta na eliptičnoj putanji oko Sunca 1824., sistematizirao i poopćio.
Besselova epoha dio je astronomskoga sustava koji omogućuje precizno definiranje trenutka u vremenu; rabila se od 1830. do 1984. za efemeride i zvjezdane kataloge.
Besselova godina astronomska je vremenska mjerna jedinica koja iznosi približno 365,2422 srednjih Sunčevih dana; počinje kada Sunce, oko 1. siječnja, postigne ekliptičku dužinu od 280°.
