PREDGOVOR MREŽNOM IZDANJU HRVATSKE ENCIKLOPEDIJE

Univerzalna (opća) enciklopedija trajno je izdanje Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Uvelike nadahnjujući se nedovršenim projektom Hrvatske enciklopedije glavnog urednika Mate Ujevića, pokrenute potkraj 1930-ih (s pet svezaka objavljenih 1941–45), zavodska je opća enciklopedija prvi put objavljena 1955–64. u sedam svezaka kao Enciklopedija Leksikografskoga zavoda, kojoj je u početku jedan od glavnih urednika bio utemeljitelj Zavoda Miroslav Krleža. Potom izlazi u novim izdanjima, 1966–69. pod istim nazivom u šest svezaka, pa 1977–82. kao Opća enciklopedija u osam svezaka kojima je 1988. pridodan Dopunski svezak. To posljednje izdanje, glavnog urednika Josipa Šentije, konačno je definiralo tip naše univerzalne enciklopedije koja je zatim u svom posljednjem knjižnom obliku četvrti put pokrenuta sredinom 1990-ih kao Hrvatska enciklopedija te je izlazila 1999–2009. u 11 svezaka koje su kao glavni urednici redom potpisali Dalibor Brozović (1–3. svezak), August Kovačec (4–7. svezak) te Slaven Ravlić (8–11. svezak). Kao i Ujevićeva enciklopedija, i suvremena se Hrvatska enciklopedija nazivom uklapa u niz sličnih izdanja u svijetu koja opću građu usustavljuju pod nacionalnim imenom, poput Encyclopædie Britannice ili Enciclopedie Italiane.

Tiskano izdanje Hrvatske enciklopedije sadržavalo je ukupno 67 077 članaka (i oko 1 050 000 redaka) na ukupno 9272 stranice velikoga enciklopedijskoga formata. To je izdanje bilo rezultat rada više od tisuću autora, vanjskih suradnika, te 30-ak zavodskih leksikografa i u tom je smislu bilo izraz intelektualne sposobnosti naše sredine, prije svega njezine znanstvene zajednice, te povezanosti i integriranosti leksikografa u tu zajednicu.

Pošto je završena kao tiskano izdanje Hrvatska enciklopedija je, kao i većina srodnih joj stranih enciklopedija, ubrzo preseljena na drugi medij, internet, gdje je javno objavljena 2013 (kao enciklopedija.hr) te se od tada kontinuirano revidira, ažurira i dopunjuje, potvrđujući svoj status trajnoga, Statutom predviđenoga, projekta Leksikografskoga zavoda. U posljednjih desetak godina u većoj je ili manjoj mjeri ažurirano ili revidirano više od 37 000 članaka iz tiskanog izdanja, nanovo je napisano oko 2500 članaka te uvršteno, odnosno prvi put objavljeno oko 4000 novih članaka. U ponešto promijenjenim uvjetima, rad na Hrvatskoj enciklopediji, sada ponajprije rad zavodskih leksikografa (uz vrijedne priloge vanjskih suradnika za posebne teme), i dalje pokazuje kako uklopljenost Zavoda u standarde hrvatske intelektualne, kulturne i znanstvene zajednice tako i rad Zavoda na njihovu oblikovanju. Novi je medij ponešto promijenio i dosadašnje obrasce pa internetska Hrvatska enciklopedija sadržava, među novim i znatnije revidiranim člancima, i više tzv. makropedijskih, opsežnijih nego što su bili u tiskanom izdanju. Enciklopedija je besplatno dostupna svojim čitateljima (korisnicima), a kao profesionalna enciklopedija razlikuje se od otvorenih internetskih enciklopedijskih baza u koje se može uključiti svatko, ali ipak nije komunikacijski zatvorena – svaki čitateljski komentar, prijedlog za poboljšanje ili ispravak netočnosti dobrodošao je i cijenjen.

U današnjem svijetu, obilježenom gomilanjem, ali i fragmentacijom informacija, enciklopedija kao struktura i kao sustav potrebnija je nego ikad. Upravo u uvjetima informacijske prezasićenosti, gotovo nepregledne količine informacija u virtualnim prostorima, ponajprije onima društvenih mreža te, u posljednje vrijeme, onima koji predstavljaju rezultate umjetne inteligencije, profesionalna opća enciklopedija, tek promijenivši medij svog izlaženja, postaje točka koja u razumnoj mjeri, ni odveć pojednostavnjeno ni odveć složeno, jezično-stilski dorađeno predstavlja relevantno, usustavljeno i protumačeno znanje izvor kojega je poznat jer ga uobličuju autori, suradnici i urednici Leksikografskoga zavoda. Naglašavajući izbor informacija i način njihova predstavljanja, Hrvatska enciklopedija nastoji sudjelovati u tvorbi znanja koje se zasniva upravo na mogućnosti vrednovanja podataka, jer nije svaki podatak jednako važan.

Enciklopedija naime danas više nema samo informacijsku nego, sve više, kulturnu te identitetsku funkciju i namjenu. U Predgovoru 1. svesku tiskane Hrvatske enciklopedije (1999) ta je enciklopedija nazvana općom enciklopedijom s pojačanom nacionalnom sastavnicom. Opća je enciklopedija jer usustavljuje i predstavlja ukupno relevantno znanje, a nacionalna je ne samo po nazivu i jeziku kojim je napisana nego i po tome što potpunije i opsežnije od drugih svjetskih općih enciklopedija predočuje činjenice o Hrvatskoj, nacionalnu sastavnicu koje neće biti u općim enciklopedijama tzv. velikih jezika ili je ondje predočena skromno i nepotpuno, sastavnicu koju može prezentirati bez prešućivanja i iskrivljivanja ili predrasuda koje drugi mogu imati o njoj. Podjednako važno, ni jedna druga enciklopedija ne može izraziti posebno stajalište Hrvatske prema svijetu koje proizlazi iz njezina geopolitičkog smještaja, kulture i društva, a očituje se i u naizgled općim i neutralnim temama, jer čini dio njezina identiteta. Hrvatska enciklopedija tako daje i posebnu vizuru sagledavanja općega, vizuru koja proizlazi iz specifičnosti posebnog identiteta, vizuru koja ujedno opće pretvara u dio nacionalne kulture te time tu kulturu obogaćuje i razvija.

Glavni urednik