Dürer [dy:'rəɹ], Albrecht, njemački slikar, grafičar i pisac o umjetnosti (Nürnberg, 21. V. 1471 – Nürnberg, 6. IV. 1528). Glavni predstavnik renesansnih pogleda u njemačkom slikarstvu. Učio u obiteljskoj zlatarskoj radionici. Od najranije mladosti pokazivao crtačku darovitost (Autoportret u Albertini, 1484). God. 1486–90. naukovao je u umjetničkoj radionici vodećega nürnberškog slikara M. Woglemuta; iz tog je razdoblja Portret oca (1490). God. 1494. prvi je put otišao u Italiju, proučavao i kopirao talijanske majstore, od kojih je na njega najviše utjecao A. Mantegna. Po povratku u Nürnberg otvorio je radionicu i dobio prvu narudžbu Fridrika Mudroga; izvodio oltarne slike i portrete (Drezdenski oltar, 1496; Autoportret u Madridu, 1498), radio prve bakroreze (Bl. Djevica Marija sa skakavcem), a 1498. dovršio niz drvoreza (Apokalipsa, 15 listova). O njegovu odnosu prema oblikovnoj jasnoći renesanse posebno govori bakrorez Adam i Eva iz 1504 (u madridskom Pradu). God. 1505–07. drugi je put bio u Italiji i u Veneciji slikao Svečanost krunice za njemačku crkvu sv. Bartolomea te Krista među učenicima i Majku Božju s češljugarom, obje iz 1506. Nakon 1507. u njegovu je stvaralaštvu vidljiva korjenita promjena. Linija, dotada bitna sastavnica njegova slikarstva, ustupa mjesto širemu i slobodnijemu oblikovanju volumena u prostoru s pomoću svjetla i tonskih odnosa, a slika Sv. Trojstvo (1511) očit je primjer njegova monumentalnog stila. Za duže vrijeme ostavio je slikarstvo i radio grafiku, gdje su njegov precizan crtež i pronicavo uočavanje stvarnosti došli do punog izražaja. Dovršio je bakroreze Velike muke (1496–1511) i Marijina života (1502–11) te drvoreze Male muke (1509–11), koji po svojem pučkom značaju znače slobodnu i neuobičajenu interpretaciju biblijskih motiva. Nakon 1510. dovršio je i nekoliko zasebnih listova u bakrorezu, koji po svojoj umjetničkoj snazi, misaono-poetskom sadržaju i tehničkome savršenosti znače krajnji domet unutar Dürerova grafičkog opusa: Vitez, smrt i vrag (1513), Sv. Jeronim u svojoj redovničkoj sobi i Melankolija (obje iz 1514). Između 1512. i 1519. radio je za cara Maksimilijana alegorijske drvoreze u kojima je glorificirao njegova djela. Putovao je po Nizozemskoj (1520–21), odakle je donio mnoštvo skica i dokumentarni Dnevnik. U posljednjoj fazi naslikao je najuspjelija djela, Portret H. Holzschuhera i Četiri apostola, oba iz 1526. Poput Leonarda da Vincija cijeloga je života crtao svijet oko sebe; velik broj tih jedinstvenih studija cvijeća, biljaka, životinja i krajolika nalazi se u bečkoj Albertini. Od 1500. bavio se teorijom umjetnosti, osobito proporcijama. Dürer je svojom umjetničkom osobnošću sudbonosno utjecao na sveukupni razvoj njemačkoga slikarstva.
