Francuska Polinezija (Polynésie française), francuski prekomorski posjed u južnom dijelu Tihog oceana, obuhvaća vulkanske i koraljne otočne skupine Marquises, Société (Društveni otoci), Gambier, Tubuaï i Tuamotu. Ukupna površina 3521 km² s 259 596 st. (2007). Stanovnici su Polinezijci (82,8%), Europljani (11,9%; uglavnom Francuzi), Kinezi (4,7%) i dr. Službeni je jezik francuski. Glavni je grad Papeete na otoku Tahitiju (otočna skupina Société). Bogata ležišta fosfata. Uzgajaju se kokosove palme, pamuk, šećerna trska, vanilija, kava. Ribarstvo; proizvodnja sedefa. Prehrambena industrija (šećerane, destilerije ruma). Turizam. Redovite zrakoplovne linije povezuju Papeete s Francuskom, SAD-om, Australijom i Novim Zelandom.
Povijest
Otoke Francuske Polinezije naselilo je oko 300. stanovništvo s otočja Tonga i Samoa koje je razvilo klansko društveno uređenje. Prvi otok skupine koji su otkrili Europljani bio je Puka Puka u skupini Tuamotu 1521. kada je do njega došao Ferdinand Magellan, potom su od 1595. do različitih otoka dolazili španjolski, nizozemski i francuski pomorci. Od sredine XVIII. st. na otocima Tahiti, Bora Bora, Huahine i Raiatea (u Društvenim otocima), Rapa, Rimatara i Rurutu (u skupini Tubuaï) te Mangareva (u skupini Gambier) nastaju monarhije od kojih neke vladaju i susjednim manjim otocima. Od 1797. na otočja stižu misionari, prvo protestantski na Društvene otoke, a potom katolički na skupine Marquises i Tuamotu te se stanovnici kristijaniziraju. Francuzi ondje 1840-ih uspostavljaju svoju vlast, najprije na otočju Marquises (koje 1842. postaje francuska kolonija), potom na Tahitiju i otocima privjetrine u skupini Društvenih otoka te otočju Tuamotu, koji 1847. postaju francuski protektorat, a 1880. kolonija pod nazivom Francuska oceanijska naselja (pridruženo joj je i otočje Marquises). Između 1867. i 1901. i ostali otoci potpadaju pod francusku vlast te postupno bivaju priključeni toj koloniji u koju potkraj XIX. st. pristižu doseljenici iz Francuske i kineski radnici. Od 1946. francuski prekomorski teritorij, od 1957. naziva se Francuska Polinezija te 1977. stječe ograničenu samoupravu koja je proširena 1984. Atole Mururoa i Fangataufa rabila je Francuska za testiranja nuklearnog oružja; obustavila ih je 1992–95. Obnavljanje nuklearnih pokusa 1995. izazvalo je nemire u prijestolnici Papeeteu. Vodeće su političke stranke profrancuske (zagovaraju različite stupnjeve samouprave), a od sredine 1970-ih djeluju i stranke koje teže neovisnosti. Status prekomorske zajednice s većom autonomijom stječe 2003 (od 2004. naziva se prekomorskom zemljom, ali je taj naziv isključivo nominalan). Sigurnost održava oko 900 francuskih vojnika i 500 pripadnika žandarmerije (2023); glavne su francuske vojne baze na otocima Tahitiju i Haou.
