Hooker [hu:'kəɹ], John Lee, američki blues-skladatelj, gitarist i pjevač (Tutwiler, Mississippi, 22. VIII. 1912. ili 1917 – Los Altos, California, 21. VI. 2001). Bez formalnoga školovanja i nepismen, isprva je pod utjecajem crkvenih pjesama (otac mu je bio propovjednik), a potom na nj utječe očuh, blues-izvođač. Uzdržavao se kao radnik i nadničar te ulični svirač u Memphisu. Početkom 1940-ih seli se u Detroit, gdje razvija jedinstven stil bluesa zasnovan na slobodnoj (nerimovanoj) stihovnoj formi i arhaičnom pristupu gitarističkoj izvedbi. Početnu popularnost stekao je 1948. singl-pločom »Boogie Chillen’«, a rano je razdoblje njegove karijere obilježilo nekoliko inovativnih izvedbi aranžiranih uz solo električnu gitaru (»Hoogie Boogie«, »Crawlin’ King Snake«). Vrhunac te etape je skladba »I’m in the Mood« (1951), jedna od najuspješnijih u povijesti rhythm and bluesa, inventivne tehnike nasnimavanja gitarističkih i vokalnih dionica. Svoje dramatične, intenzivne i ritmične izvedbe, objedinjene stilskom oznakom »boogie«, u pravilu je gradio na jednome ili dvama akordima izbjegavajući uobičajenu duljinu trajanja takta. Koristeći se različitim pseudonimima (John Lee Cooker, Delta John, The Boogie Man), proširio je potom popularnost među ljubiteljima bluesa te rocka. Od 1959. objavljivao je albume (House of the Blues, I’m John Lee Hoker, oba 1959), snimku »Boom Boom«, kojom je privukao pop-publiku objavio je 1962., a s rock-glazbenicima (sastavom Canned Heat) prvi put je istaknutije surađivao na dvostrukom albumu Hooker ‘n Heat (1971), nakon čega je 1972. ostvario suradnju s Vanom Morrisonom na albumu Never Get Out of These Blues Alive. Iako je ugled stekao u području amplificirane inačice bluesa, ostao je povezan s njegovim izvornim, folk-stilovima, objedinjujući duh zavičaja i električne inovacije kojima je utjecao na britanski blues (The Rolling Stones, Them, The Animals) te blues rock (rani ZZ Top, Canned Heat, Ten Years After). Radio je na filmu Braća Blues (The Blues Brothers, 1980) Johna Landisa i snimio album The Healer (1989) u suradnji s različitim glazbenicima (Carlos Santana, Los Lobos, Bonnie Raitt, Robert Cray), kojim je oživio karijeru realiziravši potom cijenjene albume Mr. Lucky (1991), Chill Out (1995) i Don’t Look Back (1997). Jedan od najutjecajnijih predstavnika električnoga bluesa, objavio je više od 50 albuma. Dobitnik je nagrade Grammy za životno djelo (2000), a u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame) uvršten je 1991.
