Konrad od Mazovije ili Konrad I. Mazovski (poljski Konrad I Mazowiecki), poljski veliki knez (?, 1187. ili 1188 – ?, 31. VIII. 1247). Pripadnik dinastije Pjastovića, drugi sin Kazimira II. Pravednoga i češke princeze Helene Znojmske. Sa starijim bratom Leszekom I. Bijelim bio je knez Mazovije od 1194. i Kujavije (→ kujavci) od 1198., a samostalno je od 1200. vladao objema kneževinama. Nakon što je Leszek I. ubijen 1227., Konrad je dvaput prisvojio velikokneževsku titulu vojnim osvajanjem Krakova: 1229–32., u ratu protiv Leszekova nasljednika, krakovskog kneza Vladislava III. Tankonogoga, sina Mieszka III. Staroga, te njegova nasljednika, krakovskog kneza Henrika I. Bradatoga (Henryk I Brodaty), i 1241–43., iskoristivši mongolsku invaziju i pogibiju krakovskog kneza Henrika II. Pobožnoga (Henryk II Pobożny). Kao mazovski knez Konrad je velik dio svoje vladavine usmjerio na širenje na sjever, gdje je vodio križarske kampanje protiv pruskih plemena na Baltiku, što je dovelo do destabilizacije granice i neprestanih pruskih upada u Mazoviju. U to je područje 1226. u pomoć pozvao Njemački viteški red koji je do kraja XIII. st. na osvojenim područjima osnovao svoju državu. Konrada su kao kneževi Mazovije naslijedili sinovi Boleslav I. Mazovski (Bolesław I Mazowiecki, 1208–48) i Siemowit I. Mazovski (Siemowit I Mazowiecki, oko 1215 – 1262), a kao knez Kujavije sin Kazimir Konradowic, zvan i Kazimir I. Kujavski (Kazimierz Konradowic / Kazimierz I Kujawski, između 1210. i 1213 – 1267).
