Pink Floyd [piŋk flid], britanski rock-sastav koji su 1965. u Londonu osnovali pjevač i gitarist Syd Barrett (pravo ime Roger Keith Barrett; 1946–2006), basist i pjevač Roger Waters (r. 1943), klavijaturist Rick Wright (1943–2008) i bubnjar Nick Mason (r. 1944); 1967. priključio im se pjevač i gitarist David Gilmour (r. 1946), koji je sljedeće godine zamijenio Barretta. Preobrazivši se, isprva pod Barrettovim vodstvom (koji je sastavu dao ime prema američkim blues-glazbenicima Pinkneyu »Pinku« Andersonu i Floydu Councilu), u psihodeličan rock-sastav naglašeno eksperimentalnog usmjerenja, ubrzo stječu popularnost na londonskoj underground sceni, osobito nakon što su 1967. objavili »kontroverzni«, zapaženi singl »Arnold Layne« (o muškarcu koji krade i oblači žensko donje rublje), a iste godine i prvi album The Piper at the Gates of Dawn, jedno od središnjih ostvarenja britanske rock-psihodelije, spoj začudnih, infantilnih (naslov albuma nadahnut je poglavljem iz dječjega romana), te apstraktnih, slobodnije strukturiranih skladbi u maniri space-rocka (»Astronomy Dominé« i »Interstellar Overdrive«). U razdoblju nastanka albuma A Saucerful of Secrets (1968), Barrett je, zbog problema uzrokovanih psihičkom bolešću (pojačanom pretjeranom uporabom halucinogenih opijata), izgubio središnje mjesto te otišao iz grupe, a nakon što ga je zamijenio Gilmour, sastav je, ovaj put s Watersom kao vođom i glavnim skladateljem, počeo težiti k ambicioznijim konceptualnim zamislima. To je, nakon kraćeg razdoblja skladanja filmske glazbe (npr. Točka Zabriskie Michelangela Antonionija, 1970), albuma Atom Heart Mother (1970., sa zapaženom orkestriranom naslovnom skladbom) te prijelaznoga Meddle (1971), osobito razvidno u raskošno produciranom albumu Dark Side of the Moon (1973), jednome od vrhunaca opusa, gdje stihovi o smrti, prolaznosti, površnosti i propadanju odgovarajući izraz pronalaze u ugođajnom zvuku (»Breathe [In the Air]«, »Money«, »Time«, »Us and Them«), s karakteristično dugim instrumentalnim dijelovima. Te elemente dodatno razrađuju na čvrsto strukturiranim, konceptualnim albumima Wish You Were Here (1975., sa zapaženom naslovnom skladbom te pjesmom »Shine On You Crazy Diamond«, posvetom Barrettu, u kojoj do izražaja dolazi Gilmourovo vrsno gitarističko umijeće u solističkim dionicama), Animals (1977), te osobito na vrsnome dvostrukome ostvarenju The Wall (1979., s iznimno uspješnim singlom »Another Brick in the Wall [Part 2]«, o traumama uzrokovanima rigidnim školskim sustavom), koji se, u formi svojevrsne rock-opere bavi temama otuđenja (simbolično naglašeno velikim zidom postavljenim na pozornici tijekom svjetske turneje 1980–81), nasilja, straha, tjeskobe i nesnalaženja pojedinca u kaosu modernoga društva. Unatoč svjetskom uspjehu, nakon albuma The Final Cut (1983) Waters započinje samostalnu karijeru te zbog međusobnih nesuglasica napušta sastav. Ostatak grupe nastavio je djelovati pod Gilmourovim vodstvom, objavivši tri albuma: manje uspjeli A Momentary Lapse of Reason (1987), zapaženiji The Division Bell (1994., s melankoličnom baladom o prolaznosti »High Hopes«), koji zvukom i ugođajem priziva razdoblje ranih 1970-ih, te posljednji, pretežito instrumentalni The Endless River (2014), nakon čega prestaju s radom.
Postavivši temelje britanskog psihodeličnog i eksperimentalnog rocka u 1960-ima, te popularizirajući format konceptualnog albuma, multimedijalni pristup glazbi i naglašeno kazališnu i tehnološku dimenziju izvedbe, presudno su utjecali na niz izvođača različitih usmjerenja i naraštaja (u rasponu od Davida Bowieja i sastava Kraftwerk do grupe Radiohead). U Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame) uvedeni su 1996.
