Prince [prins], Richard, američki konceptualni umjetnik (zona Panamskoga kanala SAD-a, danas Republika Panama, 6. VIII. 1949). Pohađao je Nasson College u Maineu. Od 1973. živi u New Yorku, gdje je isprva radio u izdavačkoj tvrtki Time Inc. na selektiranju isječaka iz novina. Osvrćući se na američki način življenja i potrošačku kulturu te motiviran razotkrivanjem marketinških strategija, potkraj 1970-ih počinje »prisvajati« slike iz novinskih glasila te njihovim »prekadriranjem« kreirati tzv. refotografije, kojima je htio upozoriti na neupitno prihvaćanje reklamnih poruka. Ubrzo stvara antologijsku seriju »refotografija« Bez naslova / Kauboji (1980–92; Bez naslova, 1989., MoMA), temeljenu na slikama reklamne kampanje za cigarete Marlboro i njihovom korištenju romantiziranoga arhetipa, lika kauboja smještenog u prostrane, neukroćene, epske krajolike. Premještanjem stereotipne ikone američkog Zapada iz popularnog konteksta u likovnoumjetnički, micanjem teksta, povećanjem fotografije gotovo do prirodne veličine, urušio je iluziju te osvijestio lik glumca (modela) u pozorno insceniranoj fotografiji kojoj je cilj prodati proizvod. Identificiravši marketinšku strategiju predstavljanja poželjnosti pustolovine i grube individualnosti svojim je činom upozorio na manipulativnost duhanske industrije, utjecaj kapitala i profita na oblikovanje američkog identiteta.
Njegov najprovokativniji konceptualni rad Spiritual America (1983), koji naslovom aludira na istoimenu fotografiju Alfreda Stieglitza, prisvojena je kontroverzna, komercijalna fotografija Garryja Grossa (iz 1976), već otprije predmet sudskoga spora, nage tada desetogodišnje glumice Brooke Shields, koju je izložio naslanjajući se na tradiciju figurativnog slikarstva i predstavljanja ženskog akta, kao jedinu sliku u newyorškoj galeriji, učinivši gledatelje sudionicima u eksploataciji i skrenuvši pozornost na opčinjenost društva skandalom. Premda je tim djelom htio inicirati pitanja ambicije, pristanka, eksploatacije i preuranjene seksualiziranost pod utjecajem masovnih medija te vlasništva i autorstva, taj kontroverzan rad zabranjen je 2009. na izložbi u londonskom Tate Modern te zamijenjen verzijom iz 2005., na kojoj je glumica, tada četrdesetogodišnjakinja i odjevena u kupaći kostim, prikazana kao odrasla osoba koja je izabrala uvjete kako želi pokazati svoje tijelo. Okrećući se supkulturama kao što su surferi, ljubitelji motorâ ili nekoga glazbenog žanra, istom metodom stvara serije Gangs, prisvajajući ikonografiju popularne kulture i kontrakulture (Baršunasta plaža, 1984., Živi slobodno ili umri, 1986), a od 1986. stvara seriju Šale, u kojoj se bavi seksualnim fantazijama i frustracijama američke bijele srednje klase ispisujući ih na monokromatskim pozadinama. Trajno zanesen ikonama američke popularne kulture, koje istodobno slavi i razotkriva kao konstrukcije stereotipnih fantazija, kombiniranom tehnikom digitalne slike i akrilika stvara slike s erotiziranim motivom medicinske sestre, inspirirane naslovnicama trivijalnih ljubavnih romana (Luda medicinska sestra, 2003., Whitney Museum of American Art; Sonična medicinska sestra na omotu glazbenog albuma sastava Sonic Youth, 2004; Odbjegla medicinska sestra, 2005).
Kritičar kapitalizma, koji je međutim za svoje radove postizao milijunske iznose, zbog svoje je kontroverzne strategije prisvajanja, kojom je preispitivao koncept vlasništva nad slikama, a pritom i modernističku ideju originalnosti u umjetnosti, vodio sudske sporove s većinom autora originalnih fotografija. Ipak, istom je metodom nastavio propitujući medij interneta. Na temelju slika s Instagrama, nepoznatih i javnih osoba, stvorio je 2014. seriju Novi portreti, što je iniciralo ponovno preuzimanje tih radova – neki prvobitni autori potom su prodavali vlastite izvedene radove temeljene na Princeovim radovima izvedenima iz njihovih originalnih djela.
Samostalno je izlagao u New Yorku (1992. Whitney Museum of American Art; 2007. Guggenheim Museum – retrospektiva), kao i u San Franciscu, Rotterdamu, Baselu, Zürichu, Londonu, a skupno na više bijenala (npr. Whitneyevu bijenalu, Venecijanskom bijenalu), documenti te na izložbi The Pictures Generation, 1974–1984 (2009). Izložba 2011. u Bibliothèque nationale de France u Parizu, mahom njegove opsežne bibliofilske knjižnice, bogate prvim izdanjima, a posebice beatničke književnosti, dala je poseban uvid u veze artefakata, tekstova i njegove umjetnosti. Djela mu se nalaze u svim većim svjetskim javnim zbirkama (Metropolitan Museum of Art, MoMA, Whitney Museum of American Art, Guggenheim Museum u New Yorku; V&A u Londonu i dr.). Snažno je utjecao na suvremenike poput Cindy Sherman i Sherrie Levine, mlade britanske umjetnike i Damiena Hirsta.
