Rusko-ukrajinski rat, oružani sukob koji je počeo 24. II. 2022. napadom ruske vojske na Ukrajinu. Prethodilo mu je pogoršanje međudržavnih odnosa od veljače 2014., nakon smjene predsjednika Viktora Janukoviča, potom ruske okupacije Krima, te oružanih sukoba ukrajinskih paravojnih skupina i regularne vojske sa separatističkim proruskim snagama u istočnoj Ukrajini, u Doneckoj i Luhanskoj oblasti (u travnju 2014. proglašavaju na teritoriju koji nadziru »narodne republike«, Donjecku i Lugansku, koje Rusija priznaje 21. II. 2022. te, pozivajući se na njihovu ugroženost i sporazume o uzajamnoj pomoći, napada Ukrajinu). Širi geopolitički kontekst uključuje suprotstavljanje Rusije i SAD-a koji je podupirao prozapadnu orijentaciju Ukrajine i njezino uključivanje u NATO i Europsku uniju. Početkom rata rusko vojno napredovanje, dijelom i preko teritorija Bjelorusije, bilo je primarno usmjereno prema sjeveroistočnoj i istočnoj Ukrajini (Kijevu, Harkivu i dr.), Doneckoj oblasti, širem zaleđu Azovskog mora i donjem toku Dnjepra, od Hersona do Zaporižja (broj angažiranih ruskih vojnika početkom rata procjenjuje se do 190 000). Suočena s ukrajinskim otporom te logističkim i drugim operativnim problemima, ruska vojska se od ožujka do kraja 2022. povlači s dijela osvojenoga teritorija (uključujući kijevsku regiju, područje Harkiva, Hersona i dr.). Potom se zapadna bojišnica održala u Hersonskoj i Zaporiškoj oblasti, na donjem Dnjepru i Kahovskom akumulacijskom jezeru. Ondje je Rusija zauzela Zaporišku nuklearnu elektranu (kraj Enerhodara), te otvorila Sjevernokrimski kanal, važan za opskrbu Krima vodom (Ukrajina ga je blokirala 2014). Ostatak bojišnice proteže se kroz Donecku oblast te uz zapadni rub Luhanske oblasti. Ukrajina je ostala bez izlaza na Azovsko more (Berdjansk je okupiran u veljači, Melitopolj u ožujku, a Mariupolj u svibnju 2022). Kako bi otežala rusku opskrbu, Ukrajina povremeno napada Krimski most (Rusija ga je izgradila 2018. na Kerčkim vratima). Rat nije samo frontalni, već su ruskim raketnim i drugim napadima izloženi ciljevi širom Ukrajine, dok ukrajinske snage osim okupiranih područja napadaju i dijelove ruskoga pograničja (u Belgorodskoj oblasti i dr.). Potkraj rujna 2022. neovisnost proglašavaju dijelovi Zaporiške i Hersonske oblasti pod ruskim nadzorom, te se uz samoproglašene republike, Donjecku i Lugansku, pridružuju Rusiji (30. IX. 2022). Do kraja 2022. i početkom 2023. oko 4,8 milijuna ukrajinskih izbjeglica registrirano je u europskim zemljama, najviše u Poljskoj (1,5 milijuna), Njemačkoj (1 milijun) i Češkoj (493 000); u Rusiju se sklonilo oko 2,8 milijuna izbjeglih iz Ukrajine. Prema podatcima UN-a, od veljače 2022. do kolovoza 2023. poginulo je 9511 civila (brojka se odnosi na registrirane slučajeve, a stvarni se broj smatra većim); najviše stradalih bilo je u Doneckoj i Luhanskoj oblasti (52,5%). Na teritoriju pod ukrajinskim nadzorom bilo je 7396 poginulih civila, a na onome pod ruskim nadzorom 2115 (najviše poginulih, oko 4160, bilo je u ožujku 2022). Broj poginulih vojnika i pripadnika paravojnih snaga na obje je strane znatno veći. Rusija 2023–24. pod okupacijom drži približno 18% ukrajinskog teritorija (oko 108 600 km², uključujući 27 000 km² Krimskog poluotoka). U kolovozu 2024. ukrajinska je vojska zauzela oko 1300 km² ruskog teritorija u jugozapadnom dijelu Kurske oblasti (u široj regiji oko grada Sudže), a ruske su ga snage uglavnom vratile u borbama koje su se vodile do kraja ožujka 2025. Ruska je vojska tijekom 2024. ograničeno napredovala u pojedinim sektorima ukrajinske bojišnice, te početkom 2025. pod okupacijom drži približno 20% ukrajinskog teritorija. Smjenom vlasti u SAD-u početkom 2025. i s novim predsjedničkim mandatom Donalda Trumpa najavljena je promjena američkog pristupa zaraćenim stranama. Za razliku od prethodne američke administracije (Joe Biden), koja je zagovarala rusko povlačenje s okupiranih područja, nova potiče mirovne pregovore i otvara pitanje vojnih i drugih troškova SAD-a. Trump inzistira na kompenzaciji putem sporazuma koji pogoduje američkom ulaganju u ukrajinski rudarski i energetski sektor te smatra da je potreban veći financijski i vojni angažman Europske unije i drugih saveznika u pomaganju Ukrajini i održavanju NATO-a. Prema podatcima Instituta za svjetsku ekonomiju iz Kiela (Kiel Institute for the World Economy), 2022–24. ukupna je pomoć Ukrajini (iz SAD-a, Europske unije i savezničkih zemalja) iznosila 267 milijarda eura. Od toga je udjel vojne pomoći približno 49% (130 milijarda eura), financijske 44% (118 milijarda eura) te humanitarne 7% (19 milijarda eura). U ukupnoj je pomoći udjel europskih zemalja, uglavnom članica Europske unije i NATO-a, oko 49% (132 milijarde eura), a SAD-a približno 43% (114 milijarda eura), dok se ostatak odnosi na druge saveznike (najviše Japan, Kanadu i Južnu Koreju). U vojnoj pomoći udjel SAD-a je oko 49% (64 milijarde eura), a europskih zemalja približno 48% (62 milijarde eura). U financijskoj i humanitarnoj pomoći europske zemlje sudjeluju s 51% (70 milijarda eura), a SAD s približno 36% (50 milijarda eura). Prema nekim američkim istraživačkim centrima, vojna i druga pomoć SAD-a veća je. Vijeće za vanjske odnose (Council on Foreign Relations) navodi da je vrijednost ukupne američke pomoći 128 milijarda USD (2022–24), od čega je vojna pomoć 70,6 milijarda USD, financijska 53,8 milijarda USD, a humanitarna 3,7 milijarda USD. Američki Centar za strateške međunarodne studije (Center for Strategic International Studies) navodi da je u istom razdoblju vojna pomoć SAD-a iznosila 86 milijarda USD. Manji je dio američke vojne pomoći neizravan, predviđen za američke proizvođače oružja namijenjenog Ukrajini i savezničkim zemljama koje joj isporučuju naoružanje i vojnu opremu iz svojih strateških zaliha. Prema podatcima UN-ove misije u Ukrajini, do veljače 2025. ubijeno je najmanje 12 650 civila a ranjeno oko 29 400. Broj poginulih i ranjenih vojnika zaraćene strane prikazuju propagandno i predstavljaju različito. Prema ukrajinskom predsjedniku Volodomiru Zelenskom, od početka ruske invazije do veljače 2025. poginulo je oko 45 100 ukrajinskih vojnika a približno 390 000 ih je ranjeno, dok je Rusija imala oko 250 000 poginulih i više od 610 000 ranjenih vojnika. Istraživački tim britanskog The Economista potkraj 2024. broj poginulih ukrajinskih vojnika procjenjuje do 100 000 a ranjenih do 400 000. Ruska strana ukrajinske vojne gubitke prikazuje znatno većima (približno jedan milijun poginulih i ranjenih), dok podatke o vlastitim gubitcima službeno ne objavljuje. Prema procjenama londonskoga Međunarodnog instituta za strateška istraživanja (International Institute for Strategic Studies), Rusija je do početka 2025. imala najmanje 172 000 poginulih vojnika i 611 000 ranjenih (od toga najmanje 376 000 teško ranjenih). Početkom 2025. ukrajinskih je izbjeglica oko 6,9 milijuna, a raseljenih unutar Ukrajine je 3,7 milijuna (prema UNHCR-u); najviše je izbjeglica u Njemačkoj (1,2 milijuna), Rusiji (1,2 milijuna), Poljskoj (998 070), Češkoj (390 000), Velikoj Britaniji (254 035) i dr.
