Vladislav II. Izgnanik (poljski Władysław II Wygnaniec [vładɨ'słaf vɨgna'n’ec]), poljski veliki knez (Krakov, 1105 – Altenburg, Tiringija, 30. V. 1159). Pripadnik dinastije Pjastovića, najstariji sin kneza Boleslava III. Krivoustoga i njegove prve supruge, kijevske princeze Zbislave. Oko 1125. oženio je Agnezu von Babenberg, unuku rimsko-njemačkog cara Henrika IV. Bio je knez Šleske, a kad je oporukom njegova oca 1138. Poljska podijeljena u četiri nasljedna posjeda s tzv. seniorskim (starješinskim) pravom (titula velikog kneza s krakovskom kneževinom najstarijemu bratu), postao je veliki knez. Od 1141. sukobljavao se s mlađom polubraćom, Boleslavom IV. Kovrčavim i Mieszkom III. Starim, oko nasljedstva, što je kulminiralo ratom u kojem su njegovi protivnici imali potporu plemstva i crkve. Vladislav je 1146. izgnan (otud mu pridjevak »Izgnanik«), te se sklonio u Njemačku gdje je dobio potporu svojeg rođaka, kralja Konrada III., koji je neuspjelo napao Poljsku 1146., a potom i svojeg nećaka, rimsko-njemačkog cara Fridrika I. Barbarosse, koji je 1157. osvojio Šlesku. Međutim, budući da je Boleslav IV. Kovrčavi, koji je vladao kao veliki knez 1146–73., priznao rimsko-njemačko vrhovništvo, postignut je dogovor da će Vladislavovi sinovi Boleslav I. Visoki (Bolesław I Wysoki, 1127–1201) i Mieszko IV. Krivonogi (Mieszko IV Plątonogi, između 1131. i 1146 – 1211), naslijediti Šlesku, što se i dogodilo 1163., čime je započela zasebna loza šleskih Pjastovića (izumrla 1675). Mieszko IV. Krivonogi zavladao je nakratko, 1210–11., kao veliki knez Poljske.
