Mina (puno ime Mina Anna Maria Quaini), talijanska pjevačica (Busto Arsizio, 25. III. 1940). Prve je nastupe imala potkraj 1950-ih u znamenitome klubu La Bussola na toskanskoj obali, potom je pozornost publike privukla kao pripadnica generacije talijanskih izvođača oblikovanih pod utjecajem američkoga rock and rolla (poznati kao »vrištači« – urlatori). Nakon uspješnoga singla »Tintarella di luna« (1959), te debitantskog albuma istoga naslova (1960), širu je popularnost stekla singlom »Il cielo in una stanza« sa zapaženog istoimenog albuma iz 1960. Jedna od najistaknutijih i najpopularnijih talijanskih pjevačica zabavne glazbe, snažna, izražajna, dramatična (mezzo)soprana široka raspona, vješto je izvodila različite glazbene žanrove od popa, šansone, rock and rolla i swinga do soula i bluesa. Ostvarivši izrazito bogat opus u središtu kojeg su singlovi »Moliendo café« (1961), »È l’uomo per me« i »Un anno d’amore« (oba 1964), »Se telefonando…« i »Mi sei scoppiato dentro il cuore« (oba 1966), »Amor mio« (1971), »Grande, grande, grande« i duet s Albertom Lupom »Parole parole« (oba 1972), »E poi…« (1973), »Ancora, ancora, ancora« (1978), objavila je 75 studijskih albuma od kojih su važniji Studio Uno (1965), Studio Uno 66 (1966), …bugiardo più che mai… più incosciente che mai… (1969), …quando tu mi spiavi in cima a un batticuore… (1970), Mina (1971), Cinquemilaquarantatre (1972), Frutta e verdura (1973), Sì, buana (1986), Lochness (1993), Mina Celentano (1998) i Le migliori (2016), oba s Adrianom Celentanom, Veleno (2002) te je prodala više od 150 milijuna nosača zvuka. Iako je već 1978. prestala koncertno nastupati, osebujnu pojavnost, radi koje je nazvana »Tigricom iz Cremone« (La tigre di Cremona), prema gradu u kojem je odrasla, te imidž snažne, neovisne žene koja prkosi stereotipima naglašavala je i poslije odabirom ekscentričnih naslovnica svojih ostvarenja (npr. Salomè, 1981., Rane supreme, 1987., Ridi pagliaccio, 1988).
