Querétaro [kere'taro] (puno ime Santiago de Querétaro [santia'γo δe ~]), glavni grad istoimene savezne države (Querétaro) u središnjem dijelu Meksika; 794 789 st. (2020), metropolitansko područje 1 594 212 st. (2020). Leži na ravnjaku na visini od 1832 m, na glavnoj prometnici koja glavni grad México povezuje sa SAD-om (Laredo). Ima više sveučilišta (Universidad Autónoma de Querétaro, osnovano 1951., Universidad Aeronáutica/UNAQ, osnovano 2007., i dr.) i sveučilišnih kampusa, visoke škole, znanstvenoistraživačke institute. Sačuvan je izgled grada iz kolonijalnoga doba, s ortogonalnom mrežom ulica koje su izgradili Španjolci i vijugavim ulicama indijanskog dijela naselja (na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine od 1996); barokno-neoklasicistička katedrala Sv. Filipa (1786–1804), mnogi samostani i crkve te palače iz XVII. i XVIII. st., 1280 m dug akvedukt (visok do 23 m) koji sačinjavaju 74 kamena luka, sagrađen 1726–38. Muzej umjetnosti, suvremene umjetnosti (otvoren 2018), regionalni i gradski muzej (smješteni su u nekadašnjim samostanima). Potkraj XX. i početkom XXI. st. razvio se u jako poslovno i industrijsko središte sa strojogradnjom, elektroničkom, automobilskom, aeronautičkom (zrakoplovi Bombardier), elektrotehničkom (rashladni uređaji, bijela tehnika i dr.), kemijskom, tekstilnom i prehrambenom industrijom (mliječni proizvodi, vino), te proizvodnjom keramike. Međunarodna zračna luka (otvorena 2004; promet 1,8 milijuna putnika, 2023).
Staro naselje koje su osnovali Otomi. Azteki su ga osvojili 1445., a Španjolci 1531. Rano središte meksičkog pokreta za neovisnost (1810). Za američko-meksičkog rata (1846–48) bio je meksička prijestolnica nakon što su Amerikanci osvojili grad México 1847. U Querétaru je 1867. zarobljen, osuđen i pogubljen car Maksimilijan I. te 1917. proglašen meksički Ustav.
