defekt mase, gubitak mase pri prelasku fizikalnoga sustava u niže energijsko stanje zbog emisije energije iz sustava; razlika između zbroja masa čestica koje su postojale prije reakcije i masa čestica nakon reakcije. Defekt mase u skladu je sa zakonom Alberta Einsteina o ekvivalentnosti mase i energije: E = mc² (1905). Iako je defekt mase općenita pojava u svih izmjena energije, obično se rabi za manjak mase atoma prema ukupnoj masi u njemu sadržanih nezavisnih protona, neutrona i elektrona; taj manjak potječe od gubitka energije potrebne za međusobno vezanje nukleona u atomskoj jezgri, a iznosi približno do 1% mase atoma. Izražava se kao: Δm = Zmp + Nmn – M, gdje je Z broj protona u jezgri, mp masa protona, N broj neutrona, mn masa neutrona i M masa jezgre.
Energija vezanja (Ev = Δmc²) po nukleonu raste, uz kolebanja, od deuterija (2,23 MeV) do željeza 56Fe (8,7 MeV), a zatim dalje opada u težih elemenata. Zbog toga je moguće dobiti energiju pri fisiji, razbijanju najtežih kemijskih elemenata, a također i pri fuziji, spajanju najlakših kemijskih elemenata. Budući da je defekt mase posljedica emisije energije iz sustava, povratak u početno stanje moguć je samo ako sustav apsorbira istu količinu energije. (→ nuklearna energija)
