dozimetrija (doza + -metrija), mjerenje i računanje doze (energije) koju ionizirajuće zračenje predaje tvari ili doze koju tvar apsorbira, proučavanje utjecaja različitih vrsta ionizirajućega zračenja na tvari, tkiva i organe najčešće ljudskoga tijela i mjerenje brzine raspadanja radioaktivne tvari. Medicinska dozimetrija određuje apsorbirane doze i optimizira doze zračenja u radioterapiji.
Dozimetrija okoliša rabi se na mjestima na kojima postoji mogućnost da će okoliš generirati nezanemarivu količinu ionizirajućega zračenja, npr. nakon incidenata radiološkog otpuštanja. Najveći je prirodni pojedinačni izvor ionizirajućega zračenja u okolišu radioaktivni plin radon koji nastaje raspadom uranija i radija i difundira iz stijena koje sadržavaju uranij ili radij.
Veličine koje opisuju izloženost tvari ionizirajućemu zračenju i učinke (oštećenja) uzrokovane energijom zračenja jesu npr. apsorbirana doza, efektivna doza i ekvivalentna doza, a brzinu raspadanja radioaktivne tvari opisuje aktivnost radioaktivnog izvora. Dozimetar je instrument za mjerenje apsorbiranih doza zračenja.
