infiks

infiks (prema lat. infixus: usađen), u lingvistici, naziv za osobitu vrstu afiksa, gramatičkih morfema koji se umeću u korijen (za razliku od prefiksa, koji korijenu prethode, i sufiksa, koji slijede iza korijena). U hrvatskome nema (živih) infiksa, kao ni u većini indoeuropskih jezika, no u nekim je starim indoeuropskim jezicima posvjedočen infiks -n- za tvorbu prezentske osnove. Taj se infiks opaža npr. u lat. fingo »oblikujem« (toga morfema nema u perfekatskoj osnovi figī).