kalus (prema lat. callus, mjesto češćega callum: žulj).
1. U botanici, zadebljanje koje nastaje na mjestu ozljede biljaka (tzv. kalus rane) gdje se bujanjem stanica prema van te njihovim povećavanjem stvara masa neizdiferenciranih stanica (kalusno tkivo). U zeljastih biljaka u blizini rane počinju se dijeliti parenhimske stanice i stvara se kalusno tkivo, a u drvenastih biljaka kalus se najčešće razvija iz kambija. Nakon toga, na periferiji kalusa najčešće nastaje sekundarno tvorno tkivo (felogen) i stvara prema van pluto koje pokriva ozljedu. Kalus se formira i tijekom kalemljenja (→ cijepljenje) te dovodi do srastanja epibionta (plemke) i hipobionta (podloge). Od kalusa diferenciranjem nastaju pokrovna, provodna i druga tkiva.
U uzgoju biljnoga tkiva in vitro (→ kultura, u biologiji), kalus je naziv za nakupinu nediferenciranih stanica. U slučaju neorganizirana rasta razvija se kalusno tkivo koje ne sadržava nijednu prepoznatljivu strukturu biljnoga organizma ili je s ograničenim brojem različito diferenciranih stanica. Kalusno tkivo može se razviti od gotovo bilo kojega biljnoga organa ili tkiva (listovi, stabljika, antera, plod, sjemenka, vršni pup izdanka i korijen). Neorganiziranim rastom dijela biljke koji se izolira i uvodi u kulturu (eksplantat) razvijaju se kulture biljnoga tkiva u užem smislu, odnosno kalusne kulture ili kulture kalusnoga tkiva. Za održavanje aktivnoga rasta kalusne kulture potrebno je trajno dodavanje anorganskih soli, vitamina, šećera i regulatora rasta. Pri uzgoju in vitro, stanice kalusa mogu se diferencirati u korijen ili nadzemni dio biljke ovisno o koncentraciji auksina i citokinina u hranidbenom mediju. Tvorba kalusa u biljkama ima anatomske i fiziološke značajke slične stvaranju tumora, što ističe vrijednost razumijevanja temeljnih mehanizama formiranja kalusa.
Kultura kalusnoga tkiva bila je jedna od prvih metoda kulture biljnoga tkiva. Prva takva kultura uspostavljena je još 1934 (White i Gautheret), a za prvi pokušaj regeneracije mrkve iz diferenciranoga tkiva korijena 1958. zaslužan je Frederick Campion Steward (1904–93). Uzgojem fragmenata korijena mrkve na hranidbenoj podlozi, diobom stanica korijena nastalo je neorganizirano kalusno tkivo u kojem su se razvile strukture nalik na embrij, tzv. somatski embriji. Iz somatskog embrija na hranidbenoj podlozi određena sastava i u strogo kontroliranim laboratorijskim uvjetima (temperatura, osvjetljenje) moguće je uzgojiti npr. cijelu biljku mrkve. Taj se proces naziva somatska embriogeneza. Regenerirane biljke mogu se iz epruvete prenijeti u zemlju. Tako se majčinska biljka može klonirati u velik broj genetički identičnih potomaka.
2. U medicini, koštani kalus, novonastalo granulacijsko tkivo između krajeva slomljene kosti. Počinje umnažanjem stanica koje izgrađuju krvne žilice i vezivo (angioblasti i fibroblasti) u zgrušanoj krvi u području prijeloma; poslije nastaju koštane gredice pa se uz odlaganje kalcija oblikuje novo koštano tkivo koje spaja krajeve slomljene kosti. U početku je tkivo kalusa obilato pa na mjestu prijeloma postoji vretenasto zadebljanje, ali se ono, s vremenom, zbog djelovanja sila tlaka i vlaka smanji na optimalnu mjeru, pa mjesto prijeloma nakon nekoliko godina može biti posve neprimjetno.
3. Kožni kalus → žulj
