King [kiŋ], B. B. (pravo ime Riley B. King), američki blues-gitarist, pjevač i skladatelj (Berclair kraj Itta Bene, Mississippi, 16. IX. 1925 – Las Vegas, Nevada, 14. V. 2015). Odrastao na delti Mississippija, kao dječak pjevao je u crkvenome zboru te radio na plantažama pamuka. Preselivši se 1946. u Memphis, u okviru blues-scene i uz pomoć svojega rođaka, pionira bluesa Washingtona »Bukke« Whitea, počinje karijeru pod utjecajem T-Bonea Walkera i drugih istaknutih blues i jazz glazbenika kao što su Blind Lemon Jefferson, Lonnie Johnson, Charlie Christian i Django Reinhardt. Od 1948. nastupa na radijskoj postaji u Memphisu kao pjevač i voditelj, dobivši nadimak »(Beale Street) Blues Boy«, po čijim je inicijalima B. B. ostao poznat. Diskografski je debitirao 1949. singl-pločom »Miss Martha King«, 1950-ih stječe ugled iznimnoga gitarista, razvivši karakterističnu primjenu tehnike gitarskog vibrata te »savijanja« (zatezanja) žica. Zahvaljujući instrumentalističkim vještinama i sofisticiranu, a strastvenu pjevačkom stilu s izvorom u naslijeđu gospela, postao je jedna od ključnih figura američke blues i R&B scene 1950-ih i 1960-ih. Skladbe »3 O’Clock Blues« (1951), »You Know I Love You« (1952) i »Please Love Me« (1953) bile su vrlo slušane, dok je iznimna interpretacija standarda »Every Day I Have the Blues« (1955) uvrštena u Grammyjevu kuću slavnih (Grammy Hall of Fame). Proširivši slušanost na bjelačku publiku, u drugoj polovici 1960-ih znatno je utjecao na nove rock-glazbenike (Jimi Hendrix, Keith Richards, Mike Bloomfield, Peter Green, Eric Clapton). Koncertni album Live at the Regal (1965), snimljen 1964. u Chicagu, smatra se jednim od najutjecajnijih ostvarenja bluesa uopće, a Kingov status »kralja bluesa« učvrstili su studijski albumi Lucille (1968) i Completely Well (1969) kojim je, posebice dojmljivom izvedbom skladbe »The Thrill Is Gone«, iskoračio u područje soula i rocka. U sličnom je stilu, u suradnji s više glazbenika (Leon Russell, Carole King, Joe Walsh), snimio crossover album Indianola Mississippi Seeds (1970), jedan od vrhunaca svojega stvaralaštva. Premda mu kasniji albumi nisu postizali usporediv komercijalni uspjeh (izuzev Riding with the King, iz 2000. u suradnji s E. Claptonom), ugled i popularnost je održavao redovitim i mnogobrojnim koncertima (do 200 na godinu) i izdanjima (42 studijska albuma). Zahvaljujući konzistentnu i ujednačenu opusu, najzaslužniji je za popularizaciju bluesa u drugoj polovici XX. st. i početkom XXI. st. Dobitnik je 15 nagrada Grammy, a 1987. uveden je u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and roll Hall of Fame).
