Leopold II., belgijski kralj (Bruxelles, 9. IV. 1835 – Laeken, danas dio Bruxellesa, 17. XII. 1909). Naslijedio je oca Leopolda I. 1865. Sačuvao je neutralnost Belgije u Francusko-pruskom ratu 1870–71. Uz potporu parlamenta ojačao je belgijsku vojsku i obranu Belgije sagradivši utvrde u Namuru i Liègeu. Osnaživši položaj Belgije u Europi, interes je usmjerio na Afriku, ponajprije djelovanjem svoje kompanije Association internationale du Congo, osnovane 1879. Posjed te kompanije na Berlinskoj konferenciji 1884–85. bio je pretvoren u Neovisnu Državu Kongo pod njegovim suverenitetom (zapravo privatnim vlasništvom). Tijekom Leopoldove vladavine provodio se u Kongu bezobzirni režim prisilnoga rada i eksploatacije autohtonog stanovništva, pretežito na plantažama kaučuka, praćen nasiljem i surovim kažnjavanjima (ubojstvima i osobito sakaćenjima) što je dovelo do niza prosvjeda svjetskih političkih i kulturnih krugova, među ostalim američkog predsjednika Theodorea Roosevelta (1906) i pokreta Congo Reform Association od 1904., kojega su podržavali Mark Twain, Joseph Conrad i Arthur Conan Doyle. Pod pritiskom europske i svjetske javnosti, Leopold II. bio je 1908. prisiljen ustupiti Neovisnu Državu Kongo (u kojoj je za njegove vladavine ubijeno približno 10 milijuna ljudi) belgijskoj državi. Naslijedio ga je sin Albert.
