Magaš, Damir, hrvatski geograf (Metković, 15. I. 1953). Diplomirao je geografiju 1975. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1992. i doktorirao. Radio u Zavodu za urbanizam u Zadru (1976–93). Od 1993. do umirovljenja 2020. zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zadru (od 2006. redoviti profesor u trajnom zvanju; od 2020. profesor emeritus), na kojem je 1994. utemeljio i do 1999. bio prvi predstojnik Odsjeka (od 2003. Odjel) za geografiju, a 2000–02. bio je i dekan Fakulteta. Na Sveučilištu u Zadru bio je privremeni rektor (2002–03) i rektor (2003–07). Ondje je 2003. utemeljio Centar za krš (od 2008. Centar za istraživanje krša i priobalja). Pokrenuo je znanstveni časopis Geoadria 1996. i bio mu glavni urednik do 2011. Bavi se temama iz regionalne, urbane i historijske geografije Hrvatske, osobito hrvatskim otocima i priobaljem, Zadrom i širim zadarskim područjem, litoralizacijom i regionalizacijom. Magašev opus obuhvaća, uz knjige i poglavlja u knjigama, znanstvene i stručne članke, sveučilišna skripta, srednjoškolske udžbenike i priručnike. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića (2007). Značajnija djela: Otok Sestrunj u zadarskom arhipelagu (suautor, 1983), Povijesno-zemljopisne osnove razvoja Nina i problemi njegove suvremene valorizacije (1995), Županija Zadarsko-kninska (1996), Osnove geografije Hrvatske (1998), Vinjerac (1999), Geografija Hrvatske (2013), Prostor i vrijeme knezova Posedarskih (suautor, 2015). Glavni urednik niza Velika geografija Hrvatske te suautor I. (2020) i VII. knjige (2020).
