Niger (République du Niger), država u zapadnoj Africi, između Alžira (duljina granice 956 km) i Libije (354 km) na sjeveru, Čada (1175 km) na istoku, Nigerije (1497 km) i Benina (266 km) na jugu te Burkine Faso (628 km) i Malija (821 km) na zapadu; obuhvaća 1 267 00 km².
Prirodna obilježja
Oko 50% teritorija Nigera čini pustinja (južni dio središnje Sahare). Na jugu, između središnjega toka Nigera i jezera Čada, pretežno je ravan kraj (prosječna visina od 200 do 500 m), građen od mezozojskih i tercijarnih stijena koje pokrivaju kvartarne naslage. U središnjem dijelu izdiže se uranijem bogat planinski masiv Aïr (Mont Bagzane, 2022 m) raščlanjen mnogobrojnim vadijima i okružen stepeničastim ravnjacima. Istočno od Aïra, prema zavali jezera Čada, prostiru se pješčane pustinje Ténéré i Bilma. Na sjeveroistoku Nigera niz je prostranih ravnjaka do 1000 m visine (Djado, Manguéni, Tchigaï), ogranaka gorja Ahaggar i Tibesti.
Klima je pustinjska (godišnja količina oborina do 100 mm) na sjeveru, a polupustinjska (250 do 350 mm) na jugu. Dolina rijeke Nigera ima savansku klimu s kišnim razdobljem od lipnja do rujna (do 800 mm oborina). Velika su dnevna kolebanja temperature. Jedina je rijeka stalnoga toka Niger; mnogobrojni povremeni vodeni tokovi (vadi) poteku samo nakon neredovitih, jakih i kratkotrajnih kiša. Savanska vegetacija (akacija, baobab) razvijena je samo na jugu.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2012. Niger ima 17 138 707 st., ili 13,5 st./km². Najveći dio stanovništva (oko 90%) živi na jugu zemlje u dolini Nigera; u ostalim područjima obitavaju nomadi. Etnička je struktura vrlo heterogena, najbrojniji su pripadnici naroda Hausa (55,3%), zatim Songhai (s Dendi i Djerma; 21,0%), Tuarezi (9,3%), Fulani (Fulbe, Peul; 8,5%), Kanuri (4,7%) i dr. (1,2%). Po vjeri su muslimani suniti (85,0%), muslimani šijiti (5,0%), pripadnici autohtonih afričkih religija (9,0%) i dr. (1,0%). Porast stanovništva iznosi 3,6% (2007–12), što odgovara visokoj stopi prirodnoga priraštaja stanovništva (35,6‰ ili 3,56%, 2011). Rezultat je to nataliteta koji je među najvišima u svijetu (48,2‰, 2011; svjetski prosjek 19,2‰) i mortaliteta (12,6‰, 2011; svjetski prosjek 8,2‰); mortalitet dojenčadi 51,0‰ (2012). Stanovništvo je izrazito mlado: u dobi je do 14 godina 51,6% st., od 15 do 64 godine 44,9%, a u dobi iznad 65 godina samo 3,5% st. (2012). Očekivano je trajanje života 59,1 godina za muškarce, odnosno 60,5 godina za žene (2013). U poljoprivredi je zaposleno 2,6% aktivnoga stanovništva (bez nomada), u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 34,3%, a u uslužnim djelatnostima 63,1% (2010). Sveučilište je u Niameyu (osnovano 1971); službeni je jezik francuski, razgovorni su hausa i berberski. Vrlo je visok udio nepismenoga stanovništva (71,3%, 2006) starijega od 15 godina. Glavni je grad Niamey (978 029 st., 2012., šire gradsko područje 1 026 848 st.); ostali gradovi (2012): Maradi (267 249 st.), Zinder (235 605 st.), Tahoua (117 826 st.), Agadez (110 497 st.), Arlit (78 651 st.), Dosso (58 671 st.), Diffa (39 960 st.), Tillabéri (22 774 st.) i dr.; u gradovima živi 21,7% st. (2012).
Gospodarstvo
Početkom 2000-ih pokrenute su gospodarske reforme u suradnji sa Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom, no Niger je ostao među najsiromašnijim zemljama. Posjeduje veliko rudno bogatstvo koje desetljećima iskorištavaju strane kompanije, uz suradnju vladajućih krugova koji se često smjenjuju vojnim udarima. Znatna su ležišta zlata, bakra, platine, fosfata, soli, vapnenca, boksita, te minerala uranija, torija, volframa, molibdena, mangana, vanadija. Proizvodnja uranija postupno je smanjena s 4518 tona 2013 (7,6% svjetske proizvodnje) na 2020 tona 2022 (4% svjetske proizvodnje, odnosno sedmo mjesto u svijetu). Energetske se potrebe najvećim dijelom podmiruju uvozom, iako se iskorištavaju vlastita ležišta ugljena, nafte i prirodnoga plina. Siromašno je 50,6% stanovništva (2021). Veličina BDP-a 2023. je 16,8 milijarda USD, odnosno oko 640 USD po stanovniku. Procjenjuje se da industrija ostvaruje 20% BDP-a, uslužni sektor 27%, a najveći dio daje poljoprivreda. Ekonomski su značajne doznake zaposlenih u inozemstvu u vrijednosti od 4,3% BDP-a (2023). Godišnja stopa inflacije smanjena je s 4,2% (2022) na 3,7% (2023). U industrijskom je sektoru najvažnije rudarstvo, a u domaćoj su ponudi i naftni derivati, građevni materijal, prehrambeni proizvodi, odjeća, obuća, rukotvorine. Poljoprivredu opterećuju suše i dezertifikacija. Uzgaja se proso, grah, luk, krumpir, sirak, kupus, tapioka, pamuk; uzgoj goveda omogućuje proizvodnju mliječnih proizvoda, mesa i kožnih prerađevina. Vrijednost robnog izvoza 2022. bila je 3,2 milijarde USD, a uvoza 3,5 milijarda USD. Najveći dio izvoza čini zlato (približno 73%), a slijede uljane sjemenke, naftni derivati, razni minerali. Uvozi oružje, vozila, strojeve i opremu, rižu, duhan, naftne derivate, električnu energiju, lijekove, i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Ujedinjeni Arapski Emirati (68,9%), Francuska (9%) i Kina (8,9%). Najviše uvozi iz Kine (22,4%), Francuske (14%), Nigerije (8,1%), Njemačke (5,3%), Ujedinjenih Arapskih Emirata (5,2%), Indije (4,7%) i SAD-a (4,1%). Veličina je javnoga duga 56,6% BDP-a (2023). Niger je jedan od osnivača Zapadnoafričke ekonomske zajednice (1975), a poslije vojnog udara 2023. članstvo mu je suspendirano (formalno od početka 2025).
Promet
Prometni je sustav slabo razvijen. Željeznica nema; od 2013. u izgradnji je 615 km pruge (do Parakoua, Benin) koja će povezivati Niamey s beninskom lukom Cotonou u Gvinejskome zaljevu. Ukupna je duljina cestovne mreže 19 710 km, od toga je 21% asfaltirano (2013). Nigerom prolaze transsaharska (Alžir–Nigerija) i transsahelska cesta (Senegal–Čad). Redovita brodska plovidba odvija se na Nigeru između Niameya i Malanvillea (Benin). Izvoz ide uglavnom preko luka susjednoga Benina (Cotonou) i Nigerije (Port Harcourt). Međunarodne su zračne luke Niamey i Agadez.
Novac
Novčana je jedinica CFA franak (CFAF; XOF); 1 franak = 100 santima (centimes).
Povijest
Najstarija naselja potječu iz neolitika. U VIII. i XI. st. u južnom Nigeru i sjevernoj Nigeriji osnovali su svoje države narodi Hausa, a na jugoistoku zemlje stvorili su Kanuri državu Kanem, koja je obuhvaćala i dijelove današnje sjeveroistočne Nigerije. Jugozapadni dio oko rijeke Niger pripadao je tijekom X. i XI. st. državi Songhai, a u XIV. i XV. st. državi Mali. Država Kanem, od XV. st. prozvana Bornu, zavladala je i dijelom sjeveroistočnog Hausa i berberskim Tuarezima. Porazom vladara Songhaija u borbi s marokanskim sultanima potkraj XVI. st. završena je borba za transsaharske trgovačke putove u korist Maroka. U XVIII. i XIX. st. najveći dio središnjih i sjevernih dijelova zemlje došao je pod vlast berberskih Tuarega. Na jugu se 1804–09. pobunio protiv Hausa narod Fulbe, koji je potom u južnom Nigeru i sjevernoj Nigeriji stvorio svoju islamsku državu, sa sjedištem u Sokotu. Francusko kolonijalno osvajanje počelo je 1896. Britansko-francuskim konvencijama 1898. i 1906. razgraničeni su francuski i britanski kolonijalni posjedi. God. 1904. Niger je postao sastavnim dijelom kolonije Gornji Senegal-Niger, a 1910. ušao je u sastav Francuske Zapadne Afrike. Za I. svjetskog rata buknuo je veliki ustanak Kanurija i Tuarega. Koloniji Niger (osnovana 1922) pripadali su od 1932. do 1947. i dijelovi današnje Burkine Faso.
U listopadu 1946. Niger je postao francuskim prekomorskim teritorijem, a potkraj 1958. autonomnom republikom u sastavu Francuske zajednice. Neovisnost je ostvario 3. VIII. 1960., a predsjednik je bio Hamani Diori 1960–74 (uveo jednostranački režim). Nakon državnog udara u travnju 1974. vlast je preuzeo pukovnik Seyni Kountché. Od 1987. vladao je novi vojni režim, koji je predvodio Ali Seibou; civilna uprava uvedena je 1991 (A. Seibou bio je predsjednik 1989–93). Nakon prvih slobodnih izbora u veljači i ožujku 1993. za predsjednika je izabran Mahamane Ousmane. Početkom 1990-ih pobunjeničke skupine Tuarega borile su se za autonomiju; pojedine od njih pristale su na primirje 1995. i 1997. Polovicom 1990-ih stabilnost su narušavali i povremeni etnički sukobi. U siječnju 1996. državnim udarom vlast je preuzeo pukovnik Ibrahim Baré Mainassara; ubijen je u travnju 1999., kada je uspostavljen novi vojni režim. Civilna vlast obnovljena je potkraj 1999; za predsjednika je izabran umirovljeni pukovnik Mamadou Tandja (reizabran je potkraj 2004). Tandja je uveo autoritarni režim i proširio svoje ovlasti; smijenjen je u veljači 2010. u vojnom udaru nakon kojeg je uslijedila obnova civilne vlasti. Na predsjedničkim izborima održanima početkom 2011. pobijedio je Mohmadou Issoufou, vođa Nigerske stranke za demokraciju i socijalizam (bio je premijer 1993–94); u travnju 2011. postao je predsjednik republike. U srpnju 2011. spriječen je pokušaj državnog udara. Političku stabilnost od 2011. opterećuje ubacivanje naoružanih skupina iz Libije (poražene Gaddafijeve snage) i Malija (tuareški pobunjenici i radikalni islamisti). U svibnju 2013. bio je napad islamističkih militanata na vojnu bazu u Agadezu i na francusku kompaniju za proizvodnju uranija u Arlitu (nigerskoj vojsci pomažu francuske snage). SAD je također uključen u borbu protiv pobunjenika, te je u Nigeru izgradio baze za bespilotne letjelice (na osnovi sporazuma iz 2012) i rasporedio svoje vojnike. U veljači 2016. je za predsjednika republike ponovno izabran Mohamadou Issoufou. Situacija je ostala nestabilna uz povremene oružane akcije islamističkih skupina; do napada na nigerske vojne baze s više poginulih došlo je u prosincu 2019. i siječnju 2020. U drugome krugu predsjedničkih izbora u veljači 2021. pobijedio je Mohamed Bazoum, također iz Nigerske stranke za demokraciju i socijalizam (1995–96. i 2011–16. bio je ministar vanjskih poslova, a 2016–21. ministar unutarnjih poslova). Na položaju predsjednika republike bio je od travnja 2021. do vojnog udara u srpnju 2023. Potom vlast preuzima vojno vijeće koje predvodi general Abdourahamane Tchiani (od 2011. zapovijedao je predsjedničkom gardom). Suspendirani su ustav i rad političkih stranaka, a u kolovozu 2023. postavljena je vlada koju vodi Ali Lamine Zeine (2003–10. bio je ministar gospodarstva i financija). Slijedio je prekid vojne suradnje s Francuskom i SAD-om koji 2023–24. povlače svoje snage (oko 1500 francuskih i 1000 američkih vojnika), dok se istodobno uspostavlja vojna i sigurnosna suradnja s Rusijom.
Politički sustav
Prema Ustavu od 18. VII. 1999. Niger je republika, unitarna država s predsjedničkim političkim sustavom. Predsjednik republike šef je države i izvršne vlasti, bira se izravno na općim i tajnim izborima za razdoblje od 5 god., može biti biran uzastopno još jedan mandat. Kabinet obnaša izvršnu vlast, ima 23 člana, koje imenuje predsjednik republike. Nacionalna skupština jednodomni je parlament, ima zakonodavnu vlast, čine ju 83 zastupnika, koje biraju građani na općim i izravnim izborima za razdoblje od 5 godina. Pravo glasa opće je i jednako za sve državljane koji su navršili 18 god. života. Najvišu sudbenu vlast ima Državni sud i Prizivni sud. Administrativno je država podijeljena na 7 područja, glavni grad posebna je administrativna jedinica. Nacionalni praznik: Dan republike, 18. prosinca (1958).
Političke stranke
Nacionalni pokret za društvo razvoja (Mouvement national pour la société de développement – akronim MNSD) stranka je desnoga centra osnovana 1989. uz potporu vojnog režima. Njezin osnivač bio je Ali Saibou (na vlasti 1987–93); do 1991. bila je jedina legalna stranka. Tijekom 1991–99. predvodi je Mamadou Tandja (predsjednik republike 1999–2010), a 2001–09. Hama Amadou (premijer 1995–96. i 2000–07); potom je stranački predsjednik Seyni Oumarou (premijer 2007–09). Druga je po broju zastupnika poslije izbora 2011 (iza PNDS-a), treća nakon izbora 2016., a četvrta poslije izbora 2020. Nigerska stranka za demokraciju i socijalizam (Parti nigérien pour la démocratie et le socialisme – akronim PNDS), osnovana potkraj 1990., stranka je lijevoga centra. Do 2011. stranku je vodio Mahamadou Issoufou (predsjednik republike 2011–21), a zatim Mohamed Bazoum (predsjednik republike 2021–23). Relativnu zastupničku većinu osvaja na izborima 2011., 2016. i 2020. Iz njezinih su redova premijeri bili Brigi Rafini (2011–21) i Ouhoumoudou Mahamadou (2021–23). Stranka je članica Progresivnog saveza i Socijalističke internacionale. Nigerski demokratski pokret za afričku federaciju (francuski Mouvement démocratique nigérien pour une fédération africaine – akronim MODEN/FA) islamska je stranka koju je 2009. osnovao Hama Amadou (premijer 1995–96. i 2000–07; vođa MNSD-a 2001–09). Treća je po broju zastupnika poslije izbora 2011., a druga nakon izbora 2016. i 2020. Patriotski pokret za republiku (francuski Mouvement patriotique pour la Republique – akronim MR) stranka je koju je nakon razlaza s MNSD-om 2015. osnovao Albadé Abouba (ministar u više resora tijekom 2002–04., 2007–10. i 2016–21). Po broju zastupnika stranka je četvrta nakon izbora 2016., a treća poslije izbora 2020.
