Pavao I.

Pavao I. (puno ime Pavel Petrovič Romanov), ruski car (Sankt Peterburg, 1. X. 1754 – Sankt Peterburg, 24. III. 1801). Sin Katarine II. Velike i Petra III. Fjodoroviča. Na prijestolje stupio 1796. Iz straha pred prodorom ideja Francuske revolucije svoj je režim štitio mjerama represije i zastrašivanja. Uveo je pravo nasljedstva na rusko prijestolje po muškoj liniji dinastije Romanov. Pristupio 1798. Drugoj koaliciji protiv Napoleona I. Bonapartea, no zbog razmimoilaženja s Habsburškom Monarhijom i Velikom Britanijom oko 1800. pokušao se približiti Francuskoj. Kada je prekinuo trgovačke odnose s Velikom Britanijom i ugrozio njezine interese u Aziji (1801. pripojio je Gruziju i počeo se približavati Indiji), ona je podržala urotu dvorskoga plemstva i časnika nezadovoljnih carevim despotizmom. U toj je uroti car bio zadavljen. Naslijedio ga je sin Aleksandar I.