Leksikografski zavod Miroslav Krleža Frankopanska 26, Zagreb tel.: +385 1 4800 332 tel.: +385 1 4800 392 fax.: +385 1 4800 399
urednistvoHE@lzmk.hr
simbioza (grčki συμβίωσις: zajednički život), oblik životne prilagodbe; trajna ili privremena životna zajednica dvaju organizama različitih vrsta, od koje članovi (simbionti) mogu imati koristi ili štetu. Simbioza uključuje: a) mutualizam (ili simbiozu u užem smislu), zajednicu od koje oba člana imaju koristi; b) komenzalizam; c) inkvilinizam, zajednicu u kojoj jedan član zauzima životni prostor drugoga člana, a da ga pritom ne oštećuje; d) parazitizam. Karakterističan su primjer mutualizma ili simbioze u užem smislu lišaji, zajednica što ih tvore gljive i alge. Mutualistička zajednica kod koje je micelij gljive povezan s korijenovim sustavom biljke naziva se mikoriza. U prirodi je posebice korisna simbioza leptirnjača s dušičnim bakterijama koje žive na njihovu korijenju i vežu elementarni atmosferski dušik, čime tlo obogaćuju dušikom. Različiti oblici zajednice nekih životinjskih i biljnih vrsta (→ mirmekofiti ili mirmekofilne biljke) s mravljim vrstama i njihovim gnijezdima nazivaju se mirmekofilija. Poznato je mnogo slučajeva simbioze životinje sa životinjom među morskim beskralježnjacima (npr. rak samac i družbena moruzgva). Veliku ekonomsku važnost ima simbioza preživača sa simbiontkim bakterijama i nekim praživotinjama (trepetljikašima) koje živeći u njihovu buragu razlažu celulozu i tako omogućuju preživačima da velike količine neprobavljivih biljnih vlakana pretvore u visokovrijedne bjelančevine mlijeka i mesa. – Endosimbiotskom teorijom objašnjava se evolucija mitohondrija i kloroplasta. (→ mitohondriji)
simbioza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 29.4.2025. <https://henc.lzmk.hr/clanak/simbioza>.