Spaak [spa:k], Paul-Henri, belgijski političar (Schaarbeek, 25. I. 1899 – Braine-l’Alleud kraj Bruxellesa, 31. VII. 1972). Završio je pravo na Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu 1920., istaknuo se kao odvjetnik (te igrač tenisa 1920-ih). Kao član Belgijske radničke stranke bio je zastupnik od 1932., ministar prometa (1935–36) te vanjskih poslova (1936–39., 1939–49), a 1938–39. i premijer. Za II. svjetskog rata s vladom je u egzilu u Londonu gdje je 1944. sudjelovao u stvaranju carinske unije Beneluxa. Nakon oslobođenja Belgije (1944), član je novoosnovane Belgijske socijalističke stranke (koja je zamijenila radničku) te ponovno premijer 1946. i 1947–49. (na čelu vlada socijalista i demokršćana) i ministar vanjskih poslova (1954–57. i 1961–66). Bio je također prvi predsjednik Savjetodavne skupštine Vijeća Europe (1949–50), a predsjedao je 1952–54. i Zajedničkom skupštinom Europske zajednice za ugljen i čelik (danas Europski parlament). Na sastanku u Messini 1955. bio je imenovan predsjednikom odbora za pripremu izvještaja o stvaranju zajedničkoga europskog tržišta; taj je izvještaj (tzv. Spaakov izvještaj) doveo do potpisivanja Rimskih ugovora i osnutka Europske ekonomske zajednice 1957. pa se Spaaka drži jednim od utemeljitelja europskih integracija. Predsjedao je i prvim sazivom Opće skupštine UN-a 1945. te bio predsjednik skupštine 1946–47., a 1957–61. bio je glavni tajnik Sjevernoatlantskoga saveza.
