rock-glazba [rɔk], općenit naziv za oblik popularne glazbe koji se razvio iz američkoga rock and rolla 1950-ih, a potom se, od 1960-ih do kraja XX. st., granao u različite podžanrove. Naziv dolazi od engleskog izraza rocking and rolling (ljuljanje i kotrljanje), koji je, osobito u američkome crnačkome žargonu početkom XX. st., zadobio naglašeno seksualne konotacije, a kao glazbeni termin (rock and roll) u uporabi je, napose zaslugom radijskoga urednika Alana Freeda, od 1940-ih i 1950-ih, isprva u SAD-u, potom i drugdje.
Početci su rock and rolla ponajprije u ostvarenjima Chucka Berryja i Elvisa Presleya, ali i Little Richarda, Jerryja Lee Lewisa, Genea Vincenta, Billa Haleya i dr., te općenito u supkulturi mladih ranih 1950-ih na jugu SAD-a. Iako se pjesma »Rocket 88« (1951) Ikea Turnera i sastava Kings of Rhythm, spoj rhythm and bluesa, jump bluesa i swinga, smatra jednim od prvih rock and roll ostvarenja uopće, tek u opusu E. Presleya sredinom 1950-ih taj žanr dostiže punu komercijalnu i kritičarsku afirmaciju, premošćujući dotadašnje rasne i društvene razlike, dočim se pjesma »Rock Around The Clock« (1955) B. Haleya i sastava The Comets smatra ključnom u integriranju ranoga rock and rolla u svjetsku tzv. srednju struju.
U smislu glazbene strukture, rock and roll skladbe većinom su jednostavne (uobičajeno tri akorda, naglašena melodioznost, refren koji se nekoliko puta ponavlja, četveročetvrtinska mjera, snažan backbeat odn. ritmički naglasak na drugoj i četvrtoj, tj. nenaglašenoj dobi), obično ih na električnim instrumentima (gitara, bas-gitara, bubanj, klavir) izvodi manja glazbena postava (tipično četiri glazbenika, ponekad više) u središtu koje je vokal, no u praksi se često odstupa od tih elemenata, ponajprije u sastavu prateće postave koji često uključuje primjenu drugih instrumenata (npr. razne vrste klavijatura/sintesajzera, puhačku sekciju, najčešće saksofon, gudaće instrumente i dr.).
Od kraja 1960-ih izraz rock primjenjuje se na glazbu koja je složenija, ambicioznija, tematski izazovnija (proširujući raspon od uobičajenih tema poput ljubavi, seksa i zabave do društvenih i političkih pitanja, kao i različitih oblika iskazivanja nonkonformizma) te izvođački često zahtjevnija od rock and rolla, ali i od pop-glazbe u užem smislu. U razvoju rocka, a i popularne glazbe u najširem smislu, prepleću se mnogi američki kulturni utjecaji XX. st., pa je on rezultat spoja crnačkoga bluesa i rhythm and bluesa, jazza i swinga, bjelačkih idioma (country and western i tradicionalni folk-napjevi), kao i vokalnih duhovnih napjeva (gospel), ragtimea, američke zabavne glazbe prve polovice XX. st. (tzv. Tin Pan Alley, prema newyorškoj adresi na Manhattanu, gdje su bili smješteni uredi izdavača notnih zapisa), a potkraj 1950-ih i početkom 1960-ih i tzv. Brill Building popa (prema zgradi na Manhattanu), koji je karakterizirala ritmička propulzivnost, aranžmanska i autorska dorađenost te karakteristična preokupacija motivima iz života mladih.
Početkom 1960-ih u Californiji nastaje instrumentalni surf rock (najznačajniji je predstavnik Dick Dale), spoj oštrih, prodornih, »istrzanih« zvukova električnih gitara i naglašenih udaraca bubnja, s elementima električnoga bluesa 1950-ih, dok se vokalna inačica žanra (The Beach Boys) etablirala istodobno kao ravnopravni dio svjetskoga pop-mainstreama i zahtjevnijega, ambicioznoga rock-usmjerenja. Nakon što su se 1960-ih pjesme niza američkih blues-izvođača (Robert Johnson, Muddy Waters, Howlin’ Wolf, John Lee Hooker i dr.) našle na repertoaru mladih bjelačkih britanskih sastava (The Animals, The Yardbirds i dr.), rock je evoluirao poprimivši nova obilježja daljnjom prilagodbom američkoga bluesa urbanom tržištu adolescenata Velike Britanije i Europe. Toj tzv. britanskoj invaziji pripadaju The Beatles i The Rolling Stones, dva najutjecajnija rock-sastava uopće, koji su u glazbenom, autorskom, izvođačkom, aranžmanskom i produkcijskom pogledu nadogradili temelje rock and rolla 1950-ih i osmislili prototip pop/rock-sastava koji sklada, aranžira i izvodi vlastiti materijal. Prva generacija britanskih sastava povezuje se i s terminom Merseybeat (ili skraćeno beat, od engl.: tempo, naglašeni ritam), a odnosi se na izvođače s područja Liverpoola koji su naslijeđe rock and rolla 1950-ih povezali s elementima rhythm and bluesa i skiffle-glazbe (podvrste folka i bluesa koja se većinom izvodila na instrumentima kućne izradbe). Zahvaljujući njima te drugim onodobnim sastavima (The Kinks, The Who i dr.), komercijalni fokus većim se dijelom prebacuje u Veliku Britaniju i Europu, a rock-glazbu dodatno postaje teže definirati, što potvrđuje da je riječ o izrazito eklektičnome žanru, koji se kontinuirano obnavlja uz pomoć novih izvora. Sredinom i potkraj 1960-ih blues-osnova nadograđena je virtuoznošću mladih rock-izvođača, formirajući podžanr blues-rock (Eric Clapton, koji je prije samostalne karijere bio član utjecajnog sastava John Mayall & The Bluesbreakers i tzv. supergrupe Cream, Paul Butterfield, Mike Bloomfield, Rory Gallagher i dr.). Istodobno soul, kao spoj rhythm and bluesa i elemenata afroameričke duhovne tradicije (gospela), no sekularnih tema, postaje integralnim dijelom svjetske rock-glazbe u širem značenju (Marvin Gaye, Curtis Mayfield, Aretha Franklin, Al Green itd.).
Popularnošću i utjecajem Boba Dylana »srednja struja« pak svoju izražajnost proširuje stihovima književne vrijednosti te elementima folka nadahnutoga stvaralaštvom Woodyja Guthrieja. Tako nastaju temelji folk-rocka (The Byrds i dr.), te podžanr country rock, kojega razvoj od kraja 1960-ih dodatno potiče stvaralaštvo Grama Parsonsa i srodnih izvođača.
Naglašenije fragmentiranje popularne glazbe i rocka, kao njezine prevladavajuće forme 1960-ih i početkom 1970-ih, ogleda se u nastanku i komercijalnom zamahu psihodeličnoga rocka i pripadajuće supkulture, koja je radikalizirala glazbu i scenski nastup u multimedijskoj rock-izvedbi (Jefferson Airplane, The Doors, Grateful Dead u SAD-u, Pink Floyd u Velikoj Britaniji i dr.). Jedan od najznačajnijih rock-gitarista, Jimi Hendrix, uspjelo je objedinjavao hard rock, blues, psihodelični rock, jazz i funk.
Elementi električnoga bluesa i psihodelije, distorzirane gitarističke i agresivnije vokalne dionice sažimaju se u podžanru hard rocka, koji u svojoj »glasnijoj« varijanti prerasta u heavy metal, iako je u ostvarenjima najznačajnijih ranih izvođača (Deep Purple, Led Zeppelin, Black Sabbath), kao i kasnijih važnijih predstavnika (Metallica, Iron Maiden, Guns N’ Roses i dr.), teško razaznati jasne granice između tih dvaju podžanrova.
U progresivnome rocku odbacuje se konvencionalna forma pop/rock-pjesme uvođenjem ambicioznijih autorskih, sviračkih i produkcijskih postupaka te korištenjem motivima preuzetima iz klasične glazbe, kazališta i književnosti (Yes, Genesis, King Crimson i dr.). U terminološkome smislu art rock i progresivni rock gotovo su istoznačan žanr, no predstavnici art rocka (David Bowie, Brian Eno, Lou Reed, Frank Zappa) u manjoj se mjeri koriste pseudoklasičnim i psihodeličnim motivima, a više iskustvima koja (preuzeta iz avangardne glazbe, kazališta i jazza) postaju dio poetike campa.
Tijekom 1970-ih u Velikoj Britaniji nastaje glam rock (Marc Bolan, rana ostvarenja D. Bowieja i Alicea Coopera, sastavi Slade i Roxy Music), dok se u Njemačkoj tzv. kraut rock udaljava od angloameričke rock-tradicije približavajući se europskoj elektroničkoj i avangardnoj glazbi (Can, Tangerine Dream, Neu!). Kombinirajući estetiku eksperimentalne glazbe, modernističke poezije, vizualnih umjetnosti i rock and rolla, utjecajni sastav The Velvet Underground (zajedno s The Stooges, MC5 i The New York Dolls) i Iggy Pop osmislili su temelje punka (Sex Pistols i The Clash u Velikoj Britaniji, [The] Ramones u SAD-u) i novoga vala, kojega predstavnici (Television, Talking Heads, Blondie i dr.) raskidaju veze rock-glazbe s blues-korijenima. Bunt i svojevrsni »nihilizam« punka, kao i njegove smišljeno agresivne, »sirove« izvedbe, lišene dorađenosti u aranžmanima, izviru kako iz ciničnog odnosa prema društvenoj stvarnosti tako i iz negativnog stava spram većine prethodnih ostvarenja popularne kulture. Na nasljeđe punka i novoga vala potkraj 1970-ih i početkom 1980-ih naslanjaju se pesimizam gothic rocka (Bauhaus, Joy Division) te artificijelnost synth popa (Duran Duran, Spandau Ballet, Ultravox, New Order).
Većina podžanrova i stilova unutar rock-glazbe od 1990-ih nadalje kombinacija je već afirmiranih oblika. Nastavši u Seattleu kao isprva lokalni, a potom i svjetski fenomen, grunge (Nirvana, Pearl Jam, Soundgarden, Alice in Chains) spaja estetiku punka, hard rocka i heavy metala, dok britpop kao izravna britanska reakcija (Oasis, Pulp, Blur i dr.) uspostavlja poveznice s pop/rock-melodioznošću 1960-ih. Oba se smjera u stanovitoj mjeri preklapaju s terminom alternativni rock, odn. indie rock (od engl. independent: neovisan) koji od 1980-ih uspostavlja otklon u odnosu na velike diskografske kuće, djelujući nezavisno; u užem smislu, riječ je uglavnom o gitarističkoj glazbi ogoljenije strukture, svjesno odmaknutoj od komercijalnosti tzv. srednje struje (The Smiths, Pavement, u nekim fazama Radiohead i dr.).
U središtu je općih rasprava o rock-glazbi pojam autentičnosti, tj. naizgled nepomirljive suprotnosti između umjetničkog idealizma i komercijalnosti, kao i činjenica da je rock-glazba uglavnom »prisiljena« djelovati u skladu sa zahtjevima izdavačkih kuća (odn. međunarodnih korporacija), čime, kao artikulacija supkulture mladih, oblikovane na društvenim marginama, istodobno teži individualnom izrazu i najširoj publici. U XXI. st. značaj i vitalnost rocka, kao i većine njegovih podvrsta, u kontekstu svjetske popularne glazbe naizgled su znatno umanjeni, iako on i dalje opstoji razvijajući se diskretnim proširivanjem već postojećih žanrovskih okvira (Queens of the Stone Age, Foo Fighters, Arctic Monkeys, The White Stripes i dr.)
Rock glazba u Hrvatskoj
Iako se, zbog specifičnih političkih i kulturnih okolnosti u Jugoslaviji, rock-glazba u Hrvatskoj razvijala smanjenom dinamikom u odnosu na svjetsku, ona je u žanrovskome smislu, osobito u kasnijim fazama, djelovala kao izravna posljedica kretanja na svjetskoj sceni. U prvom razdoblju, početkom 1960-ih, prevladavala je instrumentalna rock-glazba pod jakim utjecajem sastava The Ventures i Shadows, kojoj se ubrzo dodaju i vokalne dionice. Prvom domaćom rock and roll pjesmom smatra se »Svi trče oko Sue« (1962) u izvedbi zagrebačkoga sastava Bijele strijele (prepjev skladbe »Runaround Sue« Diona DiMuccija iz 1961). Početno su obličje hrvatskoj rock-sceni dali i sastavi Atomi, Crveni koralji, Lotosi, Delfini, Dinamiti te šibenski sastav Mi kao rani predstavnici spoja rocka i soula.
Pjevač i skladatelj Karlo Metikoš (pod pseudonimom Matt Collins) razvio je 1960-ih uspješnu međunarodnu karijeru, najprije na pariškoj i francuskoj rock and roll sceni, a potom i u drugim dijelovima Europe. Središnja je kantautorska osobnost tog razdoblja Drago Mlinarec, koji je 1966. osnovao Grupu 220: singl »Osmijeh« prva je istaknuta hrvatska autorska rock-skladba, a album »Naši dani« (1968) pionirsko je ostvarenje hrvatske i jugoslavenske rock-diskografije, nastalo pod utjecajem psihodelije i angloameričke flower power estetike. Nakon tog je albuma Mlinarec, osobito pod kantautorskim utjecajem B. Dylana i Neila Younga, započeo samostalnu karijeru dodatno proširivši i usmjerivši domaću rock-glazbu.
Vrlo utjecajno je ostvarenje i prvijenac Josipe Lisac »Dnevnik jedne ljubavi« (1973), konceptualni album (autori K. Metikoš i Ivica Krajač) u kojem se »kronološki« bilježe emocionalne faze dvoje zaljubljenih protagonista. Sastav Time objedinjuje elemente progresivnoga i jazz rocka, što je osobito razvidno na ambicioznom prvom albumu »Time« (1972), a u srodne žanrovske okvire uklapa se i sastav Drugi način. Osnovan pod vodstvom Huseina Hasanefendića »Husa«, sastav Parni valjak, zamišljen isprva kao svojevrsni zagrebački ekvivalent Bijelome dugmetu, razvio se u jedan od najznačajnijih hrvatskih rock-sastava, prihvaćajući različite stilske pristupe, od boogie rocka preko novovalne i ska-glazbe do tzv. klasičnoga rocka u raznim oblicima.
Svjetski uzlet punka i novoga vala potkraj 1970-ih i početkom 1980-ih izravno potiče hrvatske inačice tih žanrova koji su širu popularnost stekli u Zagrebu, osobito ranim ostvarenjima Prljavoga kazališta (koji poslije, uz Parni valjak, postaje najistaknutijim srednjostrujaškim rock-sastavom), iako se u Rijeci, pionirskim doprinosom punk-sastava Paraf i Termiti, razvijaju čišći, agresivniji oblici. Potkraj 1970-ih osnivaju se utjecajni sastavi – Azra, pod vodstvom Branimira Johnnyja Štulića i s uspjelim spojem ispovjedne i društveno angažirane lirike, Film, koji je pjevač i skladatelj Jura Stublić usmjeravao prema melodioznim pop-formama i urbanoj estetici, te Haustor, kojega je vođa Darko Rundek nadahnut iskustvima kazališta, art rocka, domaće narodne i tzv. world music glazbe.
Tijekom 1980-ih britanski trendovi, osobito synth pop i post punk, utječu na sastave Denis & Denis, Boa te Dorian Gray, kojega poetika obuhvaća i neke aspekte art rocka, dok je sastav Zvijezde slijedio obrasce američkoga heartland rocka u duhu Brucea Springsteena. Potkraj toga desetljeća etabliraju se sastavi s izvorištima u punku, bluesu i tzv. garažnome rocku: Psihomodo pop, na čelu s pjevačem Davorom Gopcem, slijedi urbanu poetiku američkoga protopunka i punka (The Velvet Underground, Iggy Pop, [The] Ramones), ugrađujući njezine elemente u domaći rock underground, a potom u tzv. srednju struju, dok Majke, pod vodstvom Gorana Barea (koji objavljuje i samostalne albume), jedne od najistaknutijih osobnosti hrvatske rock-glazbe uopće, isprva također reflektiraju estetiku protopunka i hard rocka, a potom osjećajnost bluesa i country rocka.
Izrazu alternativnoga rocka priklonjeni su riječki sastavi Laufer (kojega se osnivač Damir Urban poslije u sklopu projekta Urban & 4 približava suvremenome art rocku) te Let 3, u ostvarenjima kojega se prepoznaju ishodišta pankerske »estetike ružnoga«, kao i ironična poigravanja različitim obrascima, u rasponu od hard rocka do campa. Unutar užih i radikalnijih okvira punka djelovao je pulski sastav KUD Idijoti. Regionalne specifičnosti istarske rock-scene prepoznaju se u opusu sastava Gustafi, kojega je glazba spoj rhythm and bluesa, rocka i tex mexa, uz naglašeno korištenje elemenata istarske narodne baštine. Sinteza rock i etnoglazbe prisutna je i u opusu zagrebačkoga sastava Vještice.
Različitim formama, osobito indie rockom i britpopom, ali i punkom te psihodeličnim rockom nadahnut je zagrebački sastav Pips Chips & Videoclips, dok se Hladno pivo postupno udaljavalo od estetike punka približavajući se srednjoj struji. Sisački sastav Bambi Molesters djeluje kao domaći izdanak instrumentalnog američkoga surf rocka iz prve polovice 1960-ih.
U širem smislu, kraj XX. st. i početak XXI. st. u svjetskoj, pa posljedično i hrvatskoj rock-glazbi obilježava svojevrsna retroestetika koja se manifestira raznovrsnim rekonstrukcijama rock-prošlosti – takvi se odjeci primjećuju u punk/ska revival sastavu Kawasaki 3P, sastavima Pavel i Vatra, koji spajaju elemente akustičnog indie rocka, te u glazbi sastava Jinx, uspjeloj kombinaciji retro soula, pop rocka i funka.
