Boleslav I. Hrabri (također i Veliki; poljski Bolesław I Chrobry, Wielki), poljski knez i kralj (?, 967 – ?, 17. VI. 1025). Pripadnik dinastije Pjastovića, sin Mieszka I. i njegove prve supruge, češke princeze Doubravke. Postao je knez nakon očeve smrti 992. Uzdizanjem biskupije u Gnieznu 1000. u nadbiskupiju, neovisnu o njemačkoj crkvi, pridonio je jačanju poljske samostalnosti. U ratu protiv Nijemaca, oslabljenih smrću Otona III. 1002., osvojio je Gornju i Donju Lužicu (na koje je polagao pravo lenom) i markgrofoviju Meissen te kao vojvoda Češke (1003–04), Moravske (od 1003) i Slovačke (1003–18) odbio priznati podložnost rimsko-njemačkomu caru Henriku II. Svetomu. Dugo razdoblje poljsko-njemačkih sukoba okončano je 30. I. 1018. mirom u Bautzenu, kojim je potvrđena Boleslavova vlast nad objema Lužicama i Meissenom. Osvojivši potom zapadne dijelove Kijevske Kneževine (zapadnu Galiciju, Voliniju i Podoliju) te Kijev, gdje je na prijestolje postavio svojeg zeta Svjatopolka Prokletoga, zavladao je europskim područjem od Baltika do Dunava. U Gnieznu se 1025., dva mjeseca prije smrti, okrunio za prvoga poljskog kralja. Pokopan je u katedrali u Poznańu. Naslijedio ga je sin Mieszko II. Lambert.
