Mieszko II. Lambert [m’e'ško], poljski kralj i knez (?, 990 – ?, 10. ili 11. V. 1034). Pripadnik dinastije Pjastovića, drugi sin Boleslava I. Hrabroga, za čije je vladavine vodio uspješne ratne kampanje protiv Nijemaca (okončane sporazumom u Bautzenu 1018). Oženio je njemačku princezu Richezu (Rixu) od Lotaringije (1013), a za kralja se okrunio 25. XII. 1025. u katedrali u Gnieznu. Umiješavši se u sukobe oporbenih velikaša s rimsko-njemačkim carem Konradom II. Salijcem, organizirao je dva razorna pohoda na Sasku 1028. i 1030., oslonivši se i o madžarsku potporu; u uzvratnoj ratnoj kampanji izgubio je Lužicu, Meissen i Moravsku, dočim je u istodobnom napadu kijevskoga velikog kneza Jaroslava Mudroga izgubio istočne krajeve te mu se, izgubivši sva područja koja je osvojio njegov otac, vlast sasvim raspala; 1031–32. za kneza je kratkotrajno postavljen njegov stariji polubrat Bezprym (986/987–1032), koji je već 1032. ubijen, a Mieszko je priznao rimsko-njemačko vrhovništvo (čime Poljska prestaje biti kraljevstvo) i dogovorio podjelu kneževske vlasti između sebe, svojega mlađeg brata Otta Bolesławowica (1000–33) – s kojim je, po nekim kroničarima, organizirao Bezprymovo umorstvo – te nećaka Dytryka (oko 992 – poslije 1032). Već je 1033., nakon Ottove (moguće nasilne) smrti, ponovno sam zavladao, ali je slijedeće godine iznenada preminuo (prema kronikama prirodnom smrću), ostavivši zemlju u krizi (pojačanoj i seljačkim, tzv. poganskim bunama 1030-ih) koja će završiti tek poslije 1040. za njegova sina Kazimira I. Obnovitelja. Suvremena poljska historiografija mahom odbacuje legendu da je u interregnumu 1034–38/39. na vlasti bio Mieszkov stariji (povijesno nepotvrđen) sin Boleslav Zaboravljeni ili Okrutni (Bolesław Zapomniany/Okrutny). Pokopan je u katedrali u Poznańu.
