Aleksije II. Komnen (grčki Ἀλέξıος Κομνηνός, Aléksios Komnēnós), bizantski (istočnorimski) car (Carigrad, 14. IX. 1169 – Carigrad, XI. 1183). Sin Emanuela I. Komnena koji ga je okrunio za suvladara 1171. Otac ga je 1180. oženio za francusku princezu Agnezu-Anu, kćer kralja Luja VII., kako bi se ojačao savez s Francuskom, a iste je godine Aleksije naslijedio prijestolje. Budući da je bio maloljetan, u njegovo je ime kao regentica vladala njegova majka Marija Antiohijska, nepopularna zbog zapadnog podrijetla i optužbi za favoriziranje zapadnoeuropskih trgovaca, a stvarnu je vlast držao podjednako ozloglašen protosebast Aleksije Komnen, nećak cara Emanuela. Vodstvo nezadovoljnog mnoštva preuzeo je Emanuelov bratić Andronik Komnen, koji je na crnomorskoj obali podigao ustanak i ubrzo stigao do Halkedona nasuprot Carigradu gdje 1182. izbija pobuna koja je dovela do pokolja zapadnoeuropskih trgovaca i konfiskacije njihove imovine, što je pojačalo ionako iznimno napete odnose Bizanta i Zapada. Aleksije nije mogao spriječiti nerede tijekom kojih su nastradali mnogi pojedinci iz njegova užega kruga. Ušavši u Carigrad, Andronik je nastupio kao Aleksijev zaštitnik, počevši postupno preuzimati vlast. U rujnu 1183. Andronik se okrunio za suvladara, a dva mjeseca poslije Aleksije je ubijen. Opću nestabilnost za Aleksijeve vladavine iskoristio je hrvatsko-ugarski kralj Bela III. Arpadović koji je tijekom 1080–81. preuzeo vlast nad Dalmacijom, Hrvatskom i Srijemom, čime je Aleksije postao posljednji bizantski car koji je, iako kratko i tek nominalno, vladao dijelovima hrvatskoga povijesnog prostora.
