Andronik I. Komnen (grčki Ἀνδρόνıϰος Κομνηνός, Andrónikos Komnēnós), bizantski (istočnorimski) car (?, oko 1118 – Carigrad, 12. IX. 1185). Nećak Ivana II. Komnena, bratić Emanuela I. Komnena, 1152. vodio je neuspješan vojni pohod na Kilikiju. Pridruživši se uroti protiv Emanuela, bio je zatvoren od 1154. ili 1155. do 1164. kada je pobjegao, nakon čega je u ratu s Ugarskom posredovao savezu između Galičke Kneževine i Bizanta, zahvaljujući čemu se vratio na dvor. Dobio je 1166. na upravu Kilikiju, ali je, svojim protivljenjem Emanuelovoj susretljivosti prema zapadnoeuropskim utjecajima kao i ljubavnim pustolovinama, izazvao carevo nezadovoljstvo pa je od 1167. bio u izbjeglištvu po dvorovima kršćanskih, a i muslimanskih vladara (Antiohija, Jeruzalem, Damask, Gruzija) sve dok 1180. nije zatražio i ponovno dobio carev oprost, pod uvjetom da boravi na posjedu pokraj Trabzona. Iskoristivši nezadovoljstvo prozapadnom politikom regentstva za cara Aleksija II., 1182. podigao je ustanak i ubrzo dopro do Halkedona nasuprot Carigradu. Pošto je u prijestolnici izbila pobuna koja je rezultirala pokoljem zapadnoeuropskih stanovnika, Andronik je, iako je njegova uloga u samom pokolju upitna, ušao u Carigrad, nastupivši kao Aleksijev zaštitnik. Ubrzo je postupno počeo preuzimati vlast te je u rujnu 1183. okrunjen za suvladara. Dva mjeseca poslije dao je ubiti Aleksija pa je zavladao samostalno. Andronikov uspon iskoristio je raški vladar Stefan Nemanja raskinuvši vazalni odnos prema Bizantu, a u daljnjim su sukobima Raška i Ugarska uspješno proširile svoje posjede prema istoku i jugu na račun Bizanta. Kako bi osigurao pomorske puteve, 1183. obnovio je odnose s Venecijom te dopustio povratak mletačkih trgovaca. Odlučan da reformira politički sustav, borio se protiv prodaje državnih službi i zlouporaba pri prikupljanju poreza, često okrutnim kaznama, uvevši tiransku strahovladu. Nastojao je ograničiti moć i privilegije aristokrata kako bi osnažio carsku vlast. Takvom je politikom, međutim, oslabio vojsku te potaknuo niz ustanaka, a u onom Izaka Komnena 1185. izgubio je vlast nad Ciprom. Rastuće antagonizme između Bizanta i Zapada, kao i opće stanje latentnoga građanskog rata, iskoristili su Normani te 1185. osvojili Drač i otoke Krf, Kefaloniju i Zakint, a potom i Solun u kojem su masakrirali grčko stanovništvo. Andronik, međutim, nije imao dovoljno potpore da odgovori na prijetnju te se i dalje zaokupljao obračunima s aristokracijom. Kada je normanska vojska krenula prema Carigradu, izbio je opći ustanak u kojem je svrgnut. Uhićen pri pokušaju bijega, predan je rulji te ubijen. Njegovi unuci Aleksije i David Komnen bili su rodonačelnici vladajuće dinastije Trapezuntskoga Carstva uspostavljena nakon raspada Bizanta 1204.
