Kazimir I. Obnovitelj (poljski Kazimierz I Odnowiciel), poljski knez (? Krakov, 25. VII. 1016 – Poznań, 19. III. 1058). Pripadnik dinastije Pjastovića, sin Mieszka II. Lamberta i Richeze (Rixe) Lotarinške, oženjen za kijevsku princezu Mariju Dobronjegu. Naslijedio je zemlju iscrpljenu dugogodišnjim ratovima s Nijemcima i dinastičkim sukobima (u kojima je Poljska 1032. priznala rimsko-njemačko vrhovništvo), a u kojima su izgubljena područja koja je osvojio Boleslav I. Hrabri. Suvremena historiografija mahom odbacuje postojanje legendarnoga vladara Boleslava Okrutnoga ili Zaboravljenoga (Bolesław Okrutny/Zapomniany), Kazimirova povijesno nepotvrđenoga starijeg brata koji je navodno vladao 1034–38/39., držeći da je posrijedi bio interregnum obilježen utjecajem Richeze na Kazimira te otporom velikaša. Kazimir je 1037. prognan prvo u Ugarsku, a potom u Njemačku gdje je dobio potporu rimsko-njemačkoga cara Henrika III. Također, 1037. osamostalila se Mazovija, a 1038. zemlja je pretrpjela češku invaziju u kojoj su razoreni Gniezno i Poznań te osvojene Šleska i Mala Poljska; istodobno su tijekom 1030-ih izbijale seljačke bune (najveća, »poganska«, 1038). Uz njemačku i kijevsku vojnu i financijsku pomoć učvrstio je vlast 1039., ujedinivši sve poljske zemlje osim Šleske, koju je napao 1040. i 1046., a konačno osvojio 1050 (no za koju je od 1054. plaćao godišnji danak Česima); 1047. osvojio je Mazoviju i Pomorje. Za njegove vladavine ojačao je položaj Katoličke crkve u Poljskoj; obnovio je biskupije u Krakovu (1046) i Wrocławu (1051). Nadimak »Obnovitelj« stekao je zbog ujedinjenja poljskih zemalja u granicama koje je naslijedio njegov otac te obnove središnje kneževske vlasti, no nije se okrunio za kralja. Pokopan je u katedrali u Poznańu. Naslijedio ga je sin Boleslav II. Smjeli.
